Home

Engleski

 
HUMAN RIGHTS COMMISSION KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA
WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BIH PRI USTAVNOM SUDU BIH
Aneks 6 sporazum o ljudskim pravima
                 
 
Republike Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska ("Strane") složile su se kako slijedi:

POGLAVLJE I: POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA

Članak 1
Temeljna prava i slobode

Strane će osigurati svim osobama pod svojom jurisdikcijom najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujuci prava i slobode utvrdjene u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i u njezinim Protokolima i u drugim medjunarodnim dokumentima navedenim u Dodatku ovome Aneksu. Ta prava i slobode uključuju:

  1. Pravo na život.
     
  2. Pravo da ne budu podvrgavane mučenju ili nehumanom ili ponižavajucem postupanju ili kazni.
     
  3. Pravo da ne budu držane u ropstvu ili podčinjenosti, te pravo da ne obavljaju prisilan ili obvezantan rad.
     
  4. Pravo na slobodu i sigurnost osobe.
     
  5. Pravo na pravično saslušanje u gradjanskim i krivičnim postupcima i druga prava vezana za krivične postupke.
     
  6. Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje.
     
  7. Slobodu mišljenja, savjesti i vjere.
     
  8. Slobodu izražavanja.
     
  9. Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja.
     
  10. Pravo na ženidbu i udaju, te osnivanje obitelji.
     
  11. Pravo na imovinu.
     
  12. Pravo na obrazovanje.
     
  13. Pravo na slobodu kretanja i boravka.
     
  14. Uživanje prava i sloboda utvrdjenih u ovome članu ili u medjunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu Ustava treba se osigurati bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao sto je spol, rasa, boja koze, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rodjenje ili drugi status.

POGLAVLJE II: KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Dio A: OPĆE ODREDBE

Članak 2
Osnivanje Komisije

  1. Da bi si pomogle u poštivanju svojih obveza po ovom Sporazumu, Strane ovim osnivaju Komisiju za ljudska prava ("Komisija"). Komisija će se sastojati od dva dijela: Ureda Ombudsmana i Suda za ljudska prava.
     
  2. Ured Ombudsmana i Sud za ljudska prava razmatrat će sljedeće:

    (a) navodne i očigledne povrijede ljudskih prava zajamčenih u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i u njezinim Protokolima, ili

    (b) navodnu ili očiglednu diskriminaciju po bilo kojoj osnovi - kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rodjenje ili drugi status koji proizilazi iz uživanja bilo kojih prava ili sloboda utvrdjenih u medjunarodnim sporazumima navedenim u Dodatku ovome Aneksu - kad se za dotičnu povrijedu tvrdi ili je očigledno da su je počinile Strane, uključujući bilo kojeg dužnosnika ili organ Strana, veležupa, općina ili bilo kojeg pojedinca koji djeluje po ovlaštenju takvog dužnosnika ili organa.
     
  3. Strane priznaju pravo svim osobama da Komisiji i drugim tijelima za ljudska prava podnose žalbe glede navodnih povrijeda ljudskih prava, u skladu s postupkom navedenim u ovome Aneksu i s postupkom takvih tijela. Strane neće poduzimati nikakvu kaznenu radnju uperenu protiv osoba koje namjeravaju podnijeti, ili su podnijele, takve žalbe.

Članak 3
Objekti, osoblje, izdaci

  1. Komisija će imati odgovarajuće objekte i stručno osposobljeno osoblje. Imat ce Izvršnog dužnosnika, kojeg zajednički postavljaju Ombudsman i Predsjednik Suda, a koji će biti odgovoran za sva potrebna administrativna rjesenja koja se tiču objekata i osoblja. Izvršni dužnosnik podliježe direktivi Ombudsmana i Predsjednika Suda u stvarima koje se tiču njihovog administrativnog i stručnog uredskog osoblja.
     
  2. Plaće i izdatke Komisije i njezinog osoblja zajednički utvrdjuju Strane, a snosi ih Bosna i Hercegovina. Plaće i izdaci moraju biti u potpunosti dostatni za provodjenje mandata Komisije.
     
  3. Komisija će imati svoj stožer u Sarajevu, uključujući i stožer Ureda Ombudsmana i objekte Suda. Ombudsman će imati najmanje još jedan dodatni ured na teritoriju Federacije i Republike Srpske i u drugim mjestima bude li on to smatrao za potrebno. Sud se može sastajati i na drugim mjestima ako prosudi da potrebe nekog posebnog slučaja to zahtijevaju, a može se sastati na bilo kojem mjestu koje smatra podesnim za pregled imovine, dokumenata ili drugih stvari.
     
  4. Ombudsman i svi članovi Suda neće biti krivično ili gradjanski odgovorni ni za kakva djela koja budu počinili u okviru svojih dužnosti. Ako Ombudsman ili članovi Suda nisu državljani Bosne i Hercegovine, njima i njihovim obiteljima trebaju se odobriti povlastice i imuniteti kakve uživaju diplomatski predstavnici i njihove obitelji prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima.
     
  5. Uz puno uvažavanje potrebe da sačuva nepristrasnost, Komisija može primati pomoć, bude li smatrala to za potrebno, od bilo koje vladine, medjunarodne ili nevladine organizacije.

Dio B: OMBUDSMAN ZA LJUDSKA PRAVA

Članak 4
Ombudsman za ljudska prava

  1. Strane ovim osnivaju Ured Ombudsmana za ljudska prava ("Ombudsman").
     
  2. Ombudsmana će imenovati za neobnovljiv petogodišnji mandat Predsjedatelj Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), nakon dogovora sa Stranama. On će biti samostalno odgovoran za izbor svog osoblja. Do prijenosa opisanog u clanku 14 dolje, Ombudsman ne moze biti državljanin Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države. Nakon prijenosa ombudsmane će postavljati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
     
  3. Članovi Ureda Ombudsmana moraju biti osvjedočenih visokih moralnih kvaliteta i biti stručnjaci za područje medjunarodnih ljudskih prava.
     
  4. Ured Ombudsmana bit će neovisna agencija. Ni jedna osoba ili organ Strana ne može se miješati u njegove funkcije dok on izvršava svoj mandat.

Članak 5
Nadležnost Ombudsmana

  1. Žalbe o povredama ljudskih prava, koje primi Komisija, po pravilu će se upućivati Uredu Ombudsmana, osim ako podnositelj izričito ne navede Sud.
     
  2. Ombudsman može provoditi istragu - bilo na vlastitu inicijativu ili kao odgovor na žalbu bilo koje Strane ili osobe, nevladine organizacije, ili skupine pojedinaca koji tvrde da su žrtva povrijede od strane bilo koje Strane, ili pak nastupaju u ime navodnih žrtava koje su umrle ili nestale - o navodnim ili očiglednim povrijedama ljudskih prava u okviru stavka 2 članka 2. Strane se obvezuju da ni na kakav način neće ometati učinkovito korištenje ovog prava.
     
  3. Ombudsman će odlučiti koje prijave zahtijevaju istragu i po kojim prioritetima, dajući poseban prioritet pritužbama na naročito grube ili sustavne povrijede i onima koje se temelje na navodnoj diskriminaciji po zabranjenim osnovama.
     
  4. Po završetku istrage Ombudsman će bez odlaganja objaviti nalaze i zaključke. Strana za koju se utvrdi da je povrijedila ljudska prava mora, u navedenom roku, pismeno objasniti kako će udovoljiti zaključcima.
     
  5. Ako primi pritužbu koja spada u nadležnost Suda za ljudska prava, Ombudsman je može proslijediti Sudu u bilo kojem trenutku.
     
  6. Ombudsman može takodjer podnositi posebna izvješća u bilo koje vrijeme bilo kojem nadležnom državnom organu ili dužnosniku. Oni koji prime takva izvješća moraju odgovoriti u roku koji navede Ombudsman, uključujući i posebne odgovore na zaključke koje dostavi Ombudsman.
     
  7. Ombudsman će objavljivati izvješće, koje će, u slučaju da neka osoba ili subjekt ne postupi prema njegovim zaključcima i preporukama, biti proslijedjeno Visokom predstavniku opisanom u Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma dok takva služba postoji, a takodjer će biti dostavljeno i Predsjednistvu dotične Strane na daljnji postupak. Ombudsman može takodjer pokrenuti postupak pred Sudom za ljudska prava na temelju takvog Izviješća. Ombudsman može takodjer intervenirati kod bilo kojeg postupka pred Sudom.

Članak 6
Ovlasti

  1. Ombudsman će imati pristup i moći pregledati sve službene dokumente, uključujući i one povjerljive, kao i sudske i administrativne spise, a može zahtijevati od bilo koje osobe, uključujući i državnog dužnosnika, da suradjuje tako što će pružiti relevantne podatke, dokumente i spise. Ombudsman može prisustvovati saslušanjima u upravnom postupku kao i sjednicama drugih organa, a može ući i pregledati svako mjesto gdje su zatočene ili rade osobe lišene slobode.
     
  2. Ombudsman i osoblje je dužno čuvati tajnost svih dobivenih povjerljivih podataka, osim kad se oni traže naredbom Suda, a postupat će sa svim dokumentima i spisima u skladu s primjenljivim pravilima.

Dio C: SUD ZA LJUDSKA PRAVA

Članak 7
Sud za ljudska prava

  1. Sud za ljudska prava sastojat će se od četrnaest članova.
     
  2. U roku od 90 dana nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, Federacija Bosne i Hercegovine će imenovati četiri člana, a Republika Srpska će imenovati dva člana. Odbor ministara Vijeća Europe, temeljem rezolucije (93)6, a nakon dogovora sa Stranama, imenovat će preostale članove, koji ne smiju biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne zemlje i odredit će jednog od njih za predsjednika Suda.
     
  3. Svi članovi Suda moraju imati kvalifikacije koje se traže za postavljanje na visoku sudsku dužnost ili biti pravnici priznate stručnosti. Članovi Suda imenuju se na period od pet godina, a mogu biti ponovno imenovani.
     
  4. Nakon prijenosa opisanoga u članku 14 dolje, članove će postavljati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Članak 8
Nadležnost Suda

  1. Sud će primati, na razmatranje ili rješavanje, žalbe na navodne ili očigledne povrijede ljudskih prava iz stavka 2 članka 2, preko Ombudsmana u ime tužitelja, ili izravno od bilo koje Strane ili osobe, nevladine organizacije, ili skupine pojedinaca koji tvrde da su žrtve povrijede od strane bilo koje Strane, ili koje nastupaju u ime navodnih žrtava koje su umrle ili nestale.
     
  2. Sud će odlučiti koje žalbe prihvatiti i kojim ih redosljedom rješavati. Pri tome će Sud uzimati u obzir sljedeće kriterije:

    (a) Postoje li učinkoviti pravni lijekovi, kao i to je li podnositelj dokazao da ih je sve iscrpio i da je žalba podnesena Komisiji u roku od šest mjeseci nakon donošenja konačne odluke.

    (b) Sud neće razmatrati žalbu koja je u biti ista kao i stvar koju je Sud već ispitao, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet medjunarodne istrage ili rješenja.

    (c) Sud će takodjer odbiti svaku žalbu koju bude smatrao nespojivom s ovim Sporazumom, ili koja je očito neutemeljena, ili predstavlja zlouporabu prava žalbe.

    (d) Komisija može odbiti ili prekinuti daljnje razmatranje ako se žalba odnosi na neku stvar koja se trenutno rješava pred nekim drugim medjunarodnim tijelom za ljudska prava nadležnim za rješavanje žalbi ili donošenje presuda o slučajevima, ili pred bilo kojom drugom Komisijom osnovanom temeljem Aneksa Općeg okvirnog sporazuma.

    (e) U načelu Sud će nastojati prihvatiti i dati posebnu prednost pritužbama na posebno teške ili sustavne povrijede i onima koje se temelje na navodnoj diskriminaciji po zabranjenim osnovama.

    (f) Žalbe koje povlače za sobom zahtjeve za privremenim mjerama razmatrat će se prioritetno kako bi se utvrdilo (1) trebaju li biti primljene, te ako trebaju (2) je li opravdan veliki prioritet za zakazivanje rasprave o zahtjevu za privremenim mjerama.
     
  3. Sud u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) sto podnositelj namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi Sud, nije više opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava.

Članak 9
Miroljubivo rješavanje

  1. Na početku procesa ili u bilo kojem trenutku tijekom postupka, Sud može pokušati ishoditi miroljubivo rješenje predmeta na temelju poštivanja prava i sloboda navedenih u ovom Sporazumu.
     
  2. Ako Sud uspije ishoditi takvo rješenje, on će objaviti izvješće i proslijediti ga Visokom predstavniku opisanom u Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma dok takva funkcija postoji, OESS-u i Glavnom tajniku Vijeća Europe. Takvo izvješće će obuhvaćati kratko iznošenje činjenica i postignuto rješenje. Medjutim, izvješće o rješenju u datom slučaju može biti povjerljivo u cjelini ili djelomično, ako to bude potrebno radi zaštite ljudskih prava ili ako se tako dogovore Sud i zainteresirane stranke.

Članak 10
Postupak pred Sudom

  1. Sud će utvrditi pravičnu i učinkovitu proceduru za rješavanje žalbi. Takva procedura mora predvidjeti mogućnost odgovarajućih pismenih podnesaka i, po odluci Suda, saslušanje radi usmene rasprave ili podnošenja dokaza. Sud će imati ovlast da naredi privremene mjere, da imenuje vještake i da prisili na privodjenje svjedoka i davanje dokaza.
     
  2. Sud će normalno zasjedati u vijećima od po sedam članova; dva člana iz Federacije, jedan iz Republike Srpske i četiri člana koji nisu gradjani Bosne i Hercegovine ili neke susjedne države. Kad o nekoj žalbi odlučuje vijeće, Sud u punom sastavu može odlučivati, na prijedlog jedne od stranaka u postupku ili Ombudsmana, da se odluka preispita; to preispitivanje može uključivati i uzimanje dodatnih dokaza ako Sud tako odluči. Riječ "Sud" u ovome Aneksu može se u odgovarajućem slučaju odnositi i na vijeća, s tim da ovlast za donošenje općih pravila, propisa i procedure ima samo Sud kao cjelina.
     
  3. Osim u izuzetnim okolnostima u skladu s pravilima, saslušanja u Sudu bit će javna.
     
  4. Podnositelje žalbi mogu u postupku zastupati odvjetnici ili drugi predstavnici po njihovu izboru, ali moraju takodjer biti i osobno nazočni osim ako ih Sud na ispriča zbog neke poteškoće, nemogućnosti ili nekog drugog opravdanog razloga.
     
  5. Strane se obvezuju da će pružiti sve relevantne informacije Sudu i da će s njima u potpunosti suradjivati.

Članak 11
Odluke

  1. Po zaključenju postupka, Sud će odmah objaviti odluku koja će konstatirati:

    (a) ukazuju li utvrdjene činjenice na povrijedu obveza od strane dotične Strane i ukoliko je tako,

    (b) koje će korake ta Strana poduzeti da bi ispravila tu povredu, ukljucujući i naredbe da se prestane i odustane, novčanu naknadu (uključujući novčane i nenovčane štete) i privremene mjere,
     
  2. Sud svoje odluke donosi većinom glasova svojih članova. U slučaju neriješenog ishoda glasovanja o nekoj odluci, Predsjednik Suda ima odlučujući glas.
     
  3. Pod uvjetom da je izvršeno preispitivanje predvidjeno u stavku 2 članka 10, odluke Suda su konačne i obvezujuće.
     
  4. Svaki će član imati pravo dati izdvojeno mišljenje o svakom slučaju.
     
  5. Sud će obrazložiti svoje odluke. Njegove će odluke biti objavljene i dostavljene zainteresiranim stranama, Visokom predstavniku navedenom u Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma sve dok takva funkcija postoji, Glavnom tajniku Vijeća Europe i OESS.
     
  6. Strane će u potpunosti provoditi odluke Suda.

Članak 12
Pravila i propisi

Sud će donijeti pravila i propise u skladu s ovim Sporazumom, potrebne za obavljanje njegovih funkcija, uključujući i odredbe o preliminarnim saslušanjima, ubrzanim odlukama o privremenim mjerama, odlukama vijeća Suda i preispitivanju odluka donesenih od strane tih vijeća.

POGLAVLJE III: OPĆE ODREDBE

Članak 13
Organizacije koje se bave ljudskim pravima

  1. Strane će promicati i poticati aktivnosti nevladinih i medjunarodnih organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava.
     
  2. Strane se pridružuju pozivu Visokoj komisiji UN-a za ljudska prava, OESS-u, Visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i drugim medjudržavnim i regionalnim misijama ili organizacijama za ljudska prava da pomno prate stanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini izmedju ostalog i putom otvaranja lokalnih ureda i postavljanja promatrača, izviješća ili drugih relevantnih osoba na stalnoj osnovi ili od misije i da im osiguraju pune i djelotvorne olakšice, pomoć i pristup.
     
  3. Strane će omogućiti pun i djelotvoran pristup nevladinim organizacijama radi istraživanja i nadgledanja stanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, i neće ih spriječavati ili ometati u vršenju njihovih funkcija.
     
  4. Sve nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini suradjivat će i osigurati neograničen pristup organizacijama osnovanim ovim Aneksom Općeg okvirnog sporazuma; svim medjunarodnim mehanizmima za nadgledanje ljudskih prava uspostavljenim za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima uspostavljenim bilo kojim medjunarodnim instrumentom navedenim u Dodatku ovome Aneksu, Medjunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju; i bilo kojoj drugoj organizaciji ovlaštenoj od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda s mandatom koji se tiče ljudskih prava ili humanitarnog prava.

Članak 14
Prijenos

Pet godina nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma Vlada Bosne i Hercegovine preuzet će odgovornost za nastavak rada Komisije osnovane u Poglavlju II ovog Aneksa, osim ako se Strane drugačije ne dogovore. U ovome drugom slučaju, Komisija će nastaviti raditi kako je gore predvidjeno.

Članak 15
Obavijesti

Strane će djelotvorno obznaniti odredbe ovog Sporazuma širom Bosne i Hercegovine.

Članak 16
Stupanje na snagu

Ovaj Sporazum stupa na snagu nakon potpisivanja.

DODATAK
SPORAZUM O LJUDSKIM PRAVIMA

Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.

Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata iz 1949. i Ženevski protokoli I-II uz Konvencije iz 1977.

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokoli uz Konvenciju iz 1950.

Konvencija o statusu izbeglica iz 1951. i Protokol uz Konvenciju iz 1966.

Konvencija o državljanstvu udatih žena iz 1957.

Konvencija o smanjenju broja lica bez državljanstva iz 1961.

Medjunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.

Medjunarodni pakt o gradjanskim i političkim pravima iz 1966. i Dodatni protokoli uz Pakt iz 1966. i 1989.
Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.

Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nehumanih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.
Evropska konvencija o sprečavanju mučenja i nehumanih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1987.

Konvencija o pravima djeteta iz 1989.

Konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica iz 1990.

Evropska povelja o regionalnim jezicima ili jezicima manjina iz 1992.

Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina iz 1994.