Predmet br.: CH/98/1335, CH/98/1370, CH/99/1505, CH/99/2805 i CH/00/4371
Podnosilac prijave: Zuhdija RIZVIĆ, Sead HUSKIĆ, Almir ŠABANČEVIĆ, Ahmet SEFIĆ i Ismet GRAČANIN
Tužena strana: Federacija Bosna i Hercegovina
Datum uručenja: 8. mart 2002. godine (djelimična odluka o prihvatljivosti i odluka o meritumu)

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Činjenice

Fikret Abdić je 27. septembra 1993. godine proglasio "Autonomnu Pokrajinu Zapadnu Bosnu" (u daljem tekstu: Autonomija) na teritoriji općina Velika Kladuša i Cazin. Podnosioci prijava Rizvić, Huskić, Šabančević i Gračanin, svi bošnjačke nacionalnosti, bili su pripadnici oružanih snaga Autonomne Pokrajine. Podnosilac prijave Sefić, koji je takođe bošnjačke nacionalnosti, bio je zatvorenik u srpskom koncentracionom logoru"Sana Keran" u Unsko-Sanskom Kantonu. Poslije pobjede Armije Bosne i Hercegovine nad oružanim snagama Autnomne Pokrajine, podnosioci prijava su bili uhapšeni, optuženi i osuđeni bilo za ratni zločin ili ubistva po više tačaka optužnice.

Prihvatljivost (odvojene odluke od 3. jula, 12. oktobra i 7. novembra, te djelimična odluka od 5. marta 2002. godine)

Dom je sve prijave proglasio prihvatljivim u pogledu žalbi u vezi s povredom prava na pravično suđenje te nepostupanja tužene Strane u skladu sa Pravilima puta. Za neke podnosioce prijava, Dom je takođe ustanovio da su prihvatljivi žalbeni navodi o maltretiranju u toku policijskog pritvora ili pritvora u okružnom zatvoru, o nepostojanju istrage od strane istražnog sudije te o dvostrukom riziku.

Meritum

Član 3 Konvencije

Dom je napomenuo da postupanje na koji se žali, da bi bio obuhvaćen članom 3, mora doći do minimalnog nivoa grubosti. Dom je posebno obratio pažnju na ranjivost podnosilaca prijava u toku policijskog pritvora, za vrijeme trajanja pritvora i njihove nemogućnosti da se zaštite u toku premlaćivanja. U preispitivanju dokazâ, Dom je našao da podnosioci prijava Huskić, Šabančević i Gračanin nisu mogli da se zaštite od policajaca koji su ih danima udarali, šutirali i tukli po tijelu, glavi i tabanima palicom za bejzbol i gumenim palicama. Dom je ustanovio da je ovo dovelo do povrede člana 3 - neljudskog i ponižavajućeg postupka. Dom je ustanovio da nije bilo povrede člana 3 u predmetu podnosioca prijave Rizvića, jer navodi podnosioca prijave nisu bili potkrijepljeni dokazima.

Član 5 Konvencije

Dom je ustanovio da tužena Strana nije postupila u skladu sa Pravilima puta niti u jednom predmetu, čime je prekršila prava svih podnosilaca prijava prema članu 5, stav 1. Dom je zapazio da su Pravila puta, kao zakon, stupila na snagu 18. februara 1996. godine i da, iako su podnosioci prijava uhapšeni nedugo poslije, tužena Strana je imala obavezu da postupi po Pravilima u toku pritvora podnosilaca prijava koji je uslijedio. U odgovoru na tvrdnju Federacije da bihaćki sudovi nisu znali za Pravila puta, Dom je zapazio da je dužnost tužene Strane da obavijesti sudove o Pravilima puta i da je propust da se to uradi povreda Konvencije.

Član 6 Konvencije

Što se tiče prava na pravično suđenje zagarantovano članom 6 stav 1, Dom je zaključio da nije bilo povrede u predmetima podnosilaca prijava Sefića i Gračanina. U predmetima podnosilaca prijava Huskića, Rizvića i Šabančevića, međutim, Dom je ustanovio povredu ovih prava. Dom je našao da Huskić nije bio dovoljno obaviješten o optužbama protiv njega i nije mogao na odgovarajući način da pripremi odbranu. Uz to, Dom je zapazio da prema domaćem zakonu, nije bilo mogućnosti da se podnosilac prijave žali na njegovu osudu jer je bio proglašen krivim za djelo koje je drugačije od onog za koje je optužen. Povrede u predmetima Šabančević i Rizvić tiču se prava da se ispitaju i pozovu svjedoci. Dom nije ustanovio da je broj svjedoka saslušanih po prijedlogu optužbe i odbrane neproporcionalan. Međutim, u kombinaciji sa činjenicom da je svjedočenje jednog od odbijenih svjedoka vjerovatno od velike važnosti za ishod postupaka, i da je važnost suočavanja svjedoka sa činjenicom da je njihovo svjedočenje suprotno odlučujućim tačkama, Dom je bio mišljenja da je obrazloženje suda, dato pri odbijanju zahtjeva odbrane, da je bilo dovoljno rasprava i izjava u ovom predmetu za donošenje presude Suda, nedovoljno i da nije u skladu sa konceptom pravičnog suđenja.

Član 4 Protokola br. 7 uz Konvenciju

Dom je ustanovio da nije bilo povrede prava gosp. Gračanina da ne bude osuđen ili kažnjen za isto djelo dva puta kako je to zagarantovano članom 4 Protokola br. 7 uz Konvenciju.

Pravni lijekovi

Dom je naredio da Federacija Bosne i Hercegovine isplati podnosiocima prijava Huskiću, Šabančeviću i Gračaninu iznos od 3.000 KM na ime kompenzacije za pretrpljeno maltretiranje dok su bili u pritvoru policije u Bihaću. Dom je dalje naredio da se podnosilac prijave Huskić oslobodi iz pritvora najkasnije na dan kad odluka Doma postane konačna i obavezujuća u skladu s njegovim Pravilima procedure. Dom je naredio Federaciji Bosne i Hercegovine da isplati podnosiocu prijave Gračaninu iznos od 2.000 KM na ime kompenzacije za nezakonit pritvor. Konačno, Dom je naredio Federaciji Bosne i Hercegovine da poduzme sve neophodne korake da obnovi suđenje u krivičnom predmetu protiv podnosilaca prijava Rizvića, Huskića i Šabančevića.

Odluka usvojena 5. marta 2002. godine
Odluka uručena 8. marta 2002. godine

ODLUKA PO ZAHTJEVU ZA PREISPITIVANJE

U svom zahtjevu za preispitivanje, podnosilac prijave Ahmet Sefić, predmet br. CH/99/2805 tvrdi (a) da Dom, ne nalazeći povredu člana 6 Konvencije, nije razmotrio činjenicu da podnosilac prijave nije imao odgovarajuće vrijeme za pripremu svoje odbrane poslije promjene optužnice sa djela ratnog zločina na obično ubistvo, što je podnosilac prijave saznao na dan suđenja; (b) da Dom, ne nalazeći povredu člana 6 Konvencije, nije adekvatno razmotrio njegove navode da nisu saslušani svjedoci koje je on predložio i (c) da, iako je u oba njegova predmeta i predmetu podnosioca prijave Gračanina, ustanovljena povreda člana 5(1), i iako je podnosilac prijave bio nezakonito pritvoren skoro sedam mjeseci, Dom nije dosudio kompenzaciju podnosiocu prijave Sefiću, dok je podnosiocu prijave Gračaninu dosudio 2.000 KM. Dom je u vezi sa svim pokrenutim pitanjima u zahtjevu za preispitivanje odlučio da se ne može smatrati da oni pokreću "ozbiljno pitanje koje utiče na tumačenje ili primjenu Sporazuma ili ozbiljno pitanje od opšteg interesa" kako se to zahtijeva pravilom 64(2)(b) Pravila procedure Doma. Stoga je Dom odlučio da odbije zahtjev za preispitivanje.