I UVOD

U 1999. godini Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu dostigao je optimalnu funcionalnost. Postigao je afirmaciju u zemlji i inostranstvu, kao i ubrzanje svojih unutrašnjih proceduralnih radnji.

Tokom 1999. Dom je primio toliko prijava o navodnim kršenjima ljudskih prava koliko ih je primio u prethodne tri godine zajedno. Ovo jasno ukazuje na stepen kredibiliteta koji je Dom u ovoj zemlji postigao. Ali, nažalost, u nekim dijelovima zemlje još uvijek nije zagarantovan pristup Domu. Ovo očigledno zabrinjava.

Dom je tokom 1999. donio rekordan broj od 206 odluka, uključujući 42 odluke o meritumu. Često se jednom odlukom rješavalo više prijava. Ukupan broj odluka koje je Dom donio u prethodnoj godini je 67. Dva su razloga za ovako znatno povećanje. Kao prvo, Dom se mogao koristiti vlastitom jurisprudencijom koja je uspostavljena tokom prethodne tri godine njegovog postojanja. U isto vrijeme, mogao je koristiti svoje iskustvo da ubrza vlastite proceduralne radnje i efikasnije radi.

Postignuća Doma za ljudska prava su još značajnija kada se uzme u obzir da članovi zasjedaju samo tokom jedne sedmice svakog mjeseca, te da su sredstva još uvijek previše ograničena, što Dom sprječava da zaposli onoliko osoblja koliko bi bilo potrebno da bi se, primjerice, valjano obavljali poslovi.

Iako se velika većina prijava koje je Dom primio odnosi na stambenu problematiku, sve veći je broj onih koje uključuju druge probleme, kao što su sloboda vjeroispovijesti, diskriminacija i funkcionisanje sudstva. Slabostima u domaćem sudskom sistemu moguće je objasniti zašto Dom proglašava prihvatljivim i ispituje meritum u većem broju podnesenih predmeta nego što to radi Evropski sud za ljudska prava.

Pozitivan razvoj događaja, u toku godine ipak, ne može da prikrije ista ograničenja i poteškoće sa kojima se Dom susretao i prethodnih godina. Usprkos jakom pritisku međunarodne zajednice na odgovorne domaće vlasti, posebno putem Ureda Visokog predstavnika i OSCE, implementacija odluka Doma i dalje pruža dosta razloga za zabrinutost.

Jedan takav primjer je bio i način na koji se Visoki predstavnik morao umiješati i nametnuti zakon o stanovima bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) kada je vlada Federacije odbila da predloži nove zakone u ovoj stvari u skladu sa odlukama Doma u pogledu ovog pitanja. Visoki predstavnik je takođe smijenio gradonačelnika Banja Luke, Republika Srpska, radi, između ostaloga, odbijanja da ispoštuje presudu Doma u pogledu izgradnje džamija u njegovom gradu.

Dom nije jedina sudska vlast koja se suočava sa ovom poteškoćom - nesprovođenje odluka je problem koji zaokuplja sve sudove u Bosni i Hercegovini. Samo potpuno i brzo nametanje vladavine zakona će ojačati domaće institucije i doprinijeti demokratizaciji zemlje.

Ovaj Godišnji izvještaj posvećen je uspomeni na gosp. Vlatka Markotića, koji je bio član Doma od samog početka njegovog rada u martu 1996. Gosp. Markotić obavljao je svoju dužnost u Domu požrtvovano i u duhu saradnje. Njegova iznenadna smrt u aprilu 1999. predstavljala je veliki gubitak za Dom kao instituciju, kao i za kolege i prijatelje sa kojima je blisko sarađivao.