VIII. PREDMETI PRED DOMOM U 2002. GODINI

Namjera ovog dijela Izvještaja je da pruži širu sliku rada Doma tokom godine, te da naglasi neke od važnih pomaka u svojoj praksi. U prilogu ovom Izvještaju kao Aneks G nalazi se spisak svih odluka o prihvatljivosti, meritumu, zahtjevima za preispitivanje, brisanju predmeta, odluka o preispitivanju i odluka o daljim pravnim lijekovima, koje je Dom donio u toku godine. U prilogu kao Aneks H nalaze se kratki sažeci odabranih odluka o meritumu. Cjelokupni tekstovi svih odluka o meritumu, kao i izbor odluka o prihvatljivosti i brisanju, nalaziće se u dva izdanja odluka (januar-juni 2002. i juli-decembar 2002.) koje Dom objavljuje. Kopije odluka Doma mogu se dobiti na zahtjev u Sekretarijatu. Odluke Doma se takođe mogu naći na njegovoj web stranici pretragom baze podataka na www.hrc.ba.

1. Privremene mjere

Dom i dalje prima značajan broj zahtjeva za privremene mjere. U skladu sa članom Vlll, stav 2(f) Sporazuma o ljudskim pravima, svi predmeti u kojima postoji takav zahtjev se prioritetno razmatraju. Dom je razvio pojednostavljen postupak bavljenja predmetima u kojima su zahtjevi za privremene mjere očito neutemeljeni.

2. Pitanja prihvatljivosti

Kada predmet dođe pred Dom, on mora odlučiti da li da ga prihvati, uzimajući u obzir kriterije prihvatljivosti navedene u članu VIII, stav 2 Sporazuma. Osnovni kriteriji se odnose na iscrpljivanje svih djelotvornih domaćih pravnih lijekova, podnošenje prijave u roku od šest mjeseci nakon donošenja konačne odluke u domaćem postupku, spojivost prijave sa Sporazumom (tj. da li prijava, u principu, spada pod nadležnost Doma u odnosu na vrijeme, mjesto, predmet prijave i odgovornost za stvari na koje se žali) i da li je prijava očito neutemeljena. Ove odredbe su slične, ali ne i identične, odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima prema kojima se određuje prihvatljivost prijava pred Evropskim sudom za ljudska prava, te Dom smatra da ima veću slobodu odlučivanja nego Evropski sud kod odlučivanja da li će prijavu prihvatiti.

Broj neprihvatljivih odluka se značajno povećao u toku ove godine. Naime, povećan broj predmeta je odbačen zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova, pošto se popravila situacija u funkcioniranju domaćih sudova. Međutim, još uvijek u brojnim situacijama tokom ove godine, zbog kašnjenja ili drugih propusta u domaćem postupku, Dom nije osjećao da su u teoriji raspoloživi domaći pravni lijekovi bili zadovoljavajući i u praksi. U takvim slučajevima, slijedeći uhodanu praksu Evropskog suda za ljudska prava, Dom odlučuje da pravni lijek koji je u pitanju nije potrebno iscrpiti. Takođe i dalje ostaje rijedak slučaj da domaći sudovi ili drugi organi vlasti pokažu spremnost da primijene odredbe Evropske konvencije prije drugih zakona, kao što se od njih zahtijeva Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Aneks 4 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, član II, stav 2).

3. Brisanje i ostalo

Prema članu VIII, stav 3 Sporazuma, Dom može prekinuti razmatranje ili brisati prijavu na osnovu toga što podnosilac prijave ne namjerava nastaviti sa postupkom, što je stvar riješena, ili što iz bilo kog drugog razloga više nije opravdano nastaviti s razmatranjem prijave. Takvu odluku Dom može donijeti samo u slučaju kada je uvjeren da je to u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava.

Dom sve više koristi ovu odredbu. Tokom ove godine brisano je ukupno 308 prijava. U mnogim slučajevima odluka se zasniva na tome da podnosilac prijave povlači predmet ili ne odgovara na pokušaje Doma da stupi u kontakt sa njim, što dovodi do zaključka da podnosilac prijave nema namjeru da nastavi sa postupkom.

Ako je predmet podnosioca prijave u suštini riješen, Dom takođe može brisati predmet, čak i ako zahtjevi podnosioca prijave nisu ispunjeni. Naime, u stambenoj oblasti, Dom je primio mnoge prijave od osoba koje se žale da se nisu mogle vratiti u imovinu koju su koristili prije rata. Nakon donošenja ranijih odluka Doma izvršene su značajne izmjene u zakonodavstvu i upravnoj praksi, čime je u većini ovih predmeta osigurano pravo na povratak prema domaćem zakonu. Ako su se podnosioci prijava uspjeli vratiti u posjed imovine tokom postupka, Dom ne zadržava predmet samo zbog toga da bi odlučio o zahtjevu za kompenzaciju radi navodnog kršenja prava podnosioca prijave do kojeg je došlo u prošlosti. Politika Doma u odnosu na takve predmete objašnjena je u predmetu Vujičić protiv Federacije Bosne i Hercegovine (predmet br. CH/99/2198, odluka od 10. oktobra 2002.) u kojem se podnosilac prijave vratio u posjed svoje imovine. Dom je istakao da je, prema Sporazumu, obavezan dati prednost navodima o posebno ozbiljnim i sistematskim kršenjima Sporazuma, te onima koja se zasnivaju na navodnoj diskriminaciji. Zbog velikog broja predmeta u postupku pred Domom, kao i značajnog napretka u implementaciji imovinskih zakona, Dom je smatrao da dalje razmatranje ovog predmeta nije opravdano. Smatrao je da treba shvatiti da cilj poštivanja ljudskih prava, na koji se poziva u članu VIII(3)(c) Sporazuma, ne obuhvata samo prava podnosilaca prijava nego i mnogo općenitiji mandat Doma da pomogne Stranama da osiguraju prava svim osobama pod njihovom jurisdikcijom. Isti pristup je usvojio u mnogim drugim predmetima.

4. Pitanja koja se pokreću u meritumu

Dom nastavlja da rješava veliki broj različitih predmeta. Slijedi izabrani pregled nekih značajnijih stvari koje je Dom rješavao u 2002. godini.

a) Pravo na život

U februaru 2002. godine Dom je uručio odluku u kojoj je ustanovio povredu inter alia prava na život prema članu 2 Konvencije, zbog propusta domaćih organa vlasti da efikasno provedu krivični postupak protiv ubice osobe (Š.T.), koju je, nakon svađe, na ulici ubio izvjesni B.B. Općinski sud u Livnu je proveo krivični postupak i osudio B.B. za ubistvo Š.T. Sud je, međutim, utvrdio da je odgovornost B.B. za postupke umanjena usljed uticaja alkohola i post-traumatskog stresa i naredio je da izvjesno vrijeme bude podvrgnut psihijatrijskom liječenju. Nekoliko mjeseci kasnije, B.B. je pušten na slobodu. Nakon toga, po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud Federacije je utvrdio da je Općinski sud prekršio nekoliko odredbi zakona u donošenju odluke o odgovornosti B.B. Međutim, pošto reformatio in peius na štetu optuženog nije bio moguć, odluka Općinskog suda je postala pravosnažna i B.B. je ostao na slobodi. Dom je utvrdio da je došlo do značajnog propusta Općinskog suda da na pravi način razmotri pitanje krivične odgovornosti B.B., te da je došlo do povrede člana 2 Konvencije u dijelu u kojem je organima vlasti nametnuta pozitivna obaveza da preduzmu odgovarajuće korake, kao što su istraga i krivični postupak, kako bi obezbijedili sigurnost osobama pod njihovom nadležnosti.

Kao što je dole navedeno, Dom je takođe utvrdio povredu člana 1 Protokola br. 6 uz Konvenciju, kojim se ukida smrtna kazna, u predmetu gdje su osumnjičeni za terorizam predati u pritvor snaga Sjedinjenih Država bez ikakvih garancija da neće biti podvrgnuti smrtnoj kazni (vidi predmet Boudellaa dole).

b) Nestala lica

Dom je primio mnogo predmeta od strane rođaka osoba koje su nestale u toku rata u Bosni i Hercegovini. On nema nadležnost ratione temporis da rješava žalbe koje se odnose na događaje koji su se desili prije 14. decembra 1995. godine, kada je Sporazum stupio na snagu. Stoga ne može donositi odluke o pitanjima da li su za vrijeme rata povrijeđena prava na život ili slobodu nestalih osoba. Međutim, Dom može razmotriti da li su nakon ovog datuma organi vlasti svojim postupanjem prema rođacima nestalih osoba ispoštovali njihova prava prema Sporazumu.

Jedan od takvih predmeta koji se rješavao tokom godine je predmet Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, koji se odnosi na ubistvo članova porodice podnosioca prijave 1992. godine. Podnosilac prijave se žalio na navodne propuste u istragama organa vlasti i na njihov navodni propust da mu daju informacije o sudbini njegove porodice. U odluci o preispitivanju plenarni Dom je razmatrao da li su bila povrijeđena prava podnosioca prijave inter alia prema članu 3 (zabrana nehumanog i ponižavajućeg postupanja) i članu 8 (poštivanje porodičnog života). Osvrćući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, Dom je utvrdio da predmet pokreće pitanja koja spadaju u domen ovih odredbi, ali da u konkretnim okolnostima predmeta, gdje je uspješno proveden krivični postupak za ubistva, nije došlo do povrede prava podnosioca prijave.

U toku 2002. godine, Dom je primio oko 1.500 prijava upućenih protiv Republike Srpske koje su podnijeli rođaci osoba za koje se pretpostavlja da su ubijene u događajima vezanim za pad Srebrenice u julu 1995. godine. Ovi predmeti pokreću slična pitanja u pogledu prava članova porodica da budu obaviješteni o sudbini i mjestu gdje se nalaze nestala lica. Dom je proslijedio odabir od 49 ovih predmeta tuženoj Strani na pismena zapažanja prema članovima 3, 8 i 13 Konvencije. Dom je svoju odluku o prihvatljivosti i meritumu u tih 49 predmeta uručio u martu 2003. godine.

c) Lišavanje slobode i pritvor

Kao i prethodnih godina, Dom je rješavao nekoliko predmeta koji se odnose na lišavanje slobode i pritvor, uključujući i navode o zlostavljanju u pritvoru. Ovi predmeti su pokretali pitanja koja se odnose na zakonitost pritvora prema članu 5 Konvencije i postupanju prema pritvorenim osobama prema članu 3 (vidi, npr., odluke od 8. novembra 2002. u predmetu Marjanović protiv Republike Srpske i Aleksić protiv Republike Srpske). U predmetu Bajrić protiv Federacije Bosne i Hercegovine (odluka od 10. maja 2002.), Dom je utvrdio da je podnosilac prijave bio izložen nehumanom i ponižavanjućem postupanju dok se nalazio u policijskom pritvoru. Konstatujući da je podnosilac prijave obavijestio istražnog suca o zlostavljanju i da je zadobio vidljive povrede, Dom je takođe utvrdio da je nepoduzimanje nikakvih radnji od strane istražnog suca da provede istragu o pritužbi uključivalo kršenje pozitivne obaveze tužene Strane da osigura prava podnosioca prijave prema članu 3.

d) Parnični i krivični postupak

Dom je rješavao brojne predmete koji se odnose na moguća kršenja člana 6 Konvencije, kojim se garantuje pravo na pravično suđenje u parničnom i krivičnom postupku. Pitanja koja su obično bila pokrenuta uključuju pravičnost određenog postupka i dužinu trajanja postupka.

U jednom dijelu predmeta pokrenuta su nova pitanja koja se odnose na mogućnost pristupa sudu s ciljem osporavanja odluka organa uprave koje utiču na privatna prava. U predmetu "ORDO" - RTV "Sveti Georgije" protiv Bosne i Hercegovine (odluka od 5. jula 2002.) Dom je utvrdio da je došlo do kršenja ovog prava u pogledu postupka koji je doveo do oduzimanja dozvole za emitovanje TV programa. Dom je smatrao da postupak pred organima uprave nije ispunio uslove iz člana 6 Konvencije i zbog nedostatka bilo kakve mogućnosti za preispitivanje odluke o oduzimanju dozvole koju je donio sud pune nadležnosti, došlo je do povrede prava pristupa sudu. Potom je donesena slična odluka u odnosu na odluku kojom je podnosiocima prijave uskraćena dugoročna dozvola za emitovanje radio i TV programa (Televizija "MIB" Brčko i Muzička radio stanica "Studio 76" Brčko protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 6. decembra 2002.).

e) Protjerivanje ili odvođenje sa teritorije

Razmatrano je nekoliko predmeta koji se odnose na protjerivanje i odvođenje sa teritorije Bosne i Hercegovine. Posebno, plenarni Dom je u oktobru 2002. godine uručio svoju odluku o prihvatljivosti i meritumu četiri prijave podnesene u ime osoba osumnjičenih da su uključene u terorizam, a koje su predate vojnim snagama Sjedinjenih Američkih Država i odvedene u vojni zatvor u zaljevu Guantanamo na Kubi (Boudellaa i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine). Podnosioci prijava su uhapšeni u oktobru 2001. godine pod sumnjom da su planirali teroristički napad na Ambasade Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije u Sarajevu. Dana
17. januara 2002. godine nadležni domaći sud je naredio puštanje podnosilaca prijava iz pritvora. Potom su odmah stavljeni pod nadzor policije Federacije, predati snagama SAD-a i prebačeni na Kubu. Dom je našao da prema domaćem zakonu nije bilo osnove ni za pritvor podnosilaca prijava nakon njihovog puštanja od strane suda, niti za njihovo kasnije odvođenje. Dom je smatrao da su obje tužene Strane povrijedile prava podnosilaca prijava da ne budu nezakonito protjerani prema članu 1 Protokola br. 7 uz Evropsku konvenciju, kao i njihova prava na slobodu i ličnu sigurnost prema članu 5 Konvencije. Dom je takođe smatrao da propust organa vlasti da traže garancije da podnosiocima prijava neće biti izrečena smrtna kazna predstavlja povredu prava podnosilaca prijava prema članu 1 Protokola br. 6 uz Konvenciju, koji zabranjuje smrtnu kaznu. U tri ovakva predmeta Dom je takođe smatrao da odluke o oduzimanju državljanstva podnosiocima prijava predstavljaju povredu pretpostavke o nevinosti u krivičnom postupku koji je predviđen prema članu 6 stav 2 Konvencije. Još dva slična predmeta su krajem godine ostala u postupku pred Domom.

U drugom predmetu koji se odnosi na imigraciju (Unal protiv Bosne i Hercegovine), plenarni Dom je usvojio odluku nalazeći povredu prava podnosioca prijave prema članu 1 Protokola br. 7 uz Konvenciju, da iznese razloge protiv svog protjerivanja i da zatraži ponovno razmatranje svog predmeta (Odluka usvojena u decembru 2002. godine, uručena
10. januara 2003. godine). Podnosilac prijave, turski državljanin, u januaru 2002. godine primio je odluku kojom se naređuje njegovo protjerivanje. U odluci je navedeno da žalba nije dozvoljena, ali da se može pokrenuti upravni spor pred sudom Bosne i Hercegovine u roku od dva mjeseca od donošenja odluke. Dom je zapazio da je relevantnim zakonodavstvom predviđeno pravo na ulaganje žalbe žalbenom vijeću Vijeća ministara, ali da predmetno vijeće nije bilo konstituisano u vrijeme odluke. Ni sud Bosne i Hercegovine nije bio uspostavljen u to vrijeme.

f) Vraćanje u posjed prijeratnog stambenog prostora

Veliki broj predmeta koji se nalaze u postupku pred Domom i dalje se odnose na različite oblike imovinskih prava. Dom je nastavio da rješava predmete koji se odnose na odbijanje ili odugovlačenje u implementaciji prava izbjeglica i raseljenih lica na povratak u njihove prijeratne domove, te pošto je situacija općenito poboljšana u pogledu sprovođenja ovog prava Dom je, posebno u drugom dijelu godine, radije davao prioritet drugim pitanjima.

Određeni predmeti u vezi stabene problematike, koje je Dom razmatrao u toku godine, odnose se na posebne aspekte imovinskih zakona, koji nisu prethodno razmatrani. Jedna grupa takvih predmeta odnosi se na zakon koji se primijenjuje tamo gdje prijeratni korisnik imovine, koji je imovinom raspolagao na osnovu ugovora o zamjeni, potražuje pravo na povratak. Dom je u oktobru 2002. godine održao javnu raspravu u vezi sa četiri takva predmeta. Predmeti pokreću pitanja prema članovima 6 i 8 Konvencije i članu 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju. Pitanja se posebno javljaju u vezi sa tim gdje bi trebao ležati teret dokazivanja u slučaju kada domaći sudovi ospore valjanost ugovora o zamjeni i u vezi sa postupanjem domaćih sudova kod zahtjeva za izdavanje privremene mjere. Nekoliko podnosilaca prijava se žali da su od domaćih sudova tražili da ih zaštite od deložacije dok je sudski postupak u toku, a koji se odnosi na valjanost ugovora o zamjeni, ali da takvi zahtjevi ostaju neriješeni. Dom je na raspravi, osim što je saslušao strane, primio amicus curiae podneske od OSCE-a i Ureda visokog predstavnika o pitanjima od općeg interesa. Dom je u januaru i februaru 2003. godine uručio četiri odluke u "predmetima ugovora o zamjeni".

Drugi predmeti stanovanja koji pokreću nova pitanja odnose se na deložaciju privremenih korisnika iz stanova za koje prijeratni korisnik nije podnio zahtjev za vraćanje u posjed i isključenje određenih kategorija lica iz prava da se uknjiže kao vlasnici, ili vrate u posjed stanove koji su prije bili pod kontrolom Jugoslovenske Narodne Armije.

g) Ostali imovinski predmeti

Dom je ponovo razmatrao grupu predmeta koji se odnose na ekproprijaciju zemljišta u području Glamoča za potrebe vojnog poligona (Ubović i drugi protiv Federacije Bosne i Hercegovine). U odluci o prihvatljivosti i meritumu ovih predmeta donesenoj u septembru 2001. godine Dom je našao povrede člana 1 Protkola br. 1 uz Konvenciju i člana 8 Konvencije i naredio Federaciji da odluči da li će nastaviti sa ekproprijacijom imovine podnosilaca prijave u skladu sa zakonom ili, ako neće, da vrati zemljište podnosiocima prijave uz kompenzaciju za štetu koju su pretrpjeli. Federacija je obavijestila Dom da je odustala od eksproprijacije. U odluci o daljim pravnim lijekovima donesenoj u decembru 2002. godine Dom je naredio Federaciji inter alia da zvanično povuče objavu općeg interesa. Zbog nastavljene neaktivnosti Federacije u pogledu davanja kompenzacije podnosiocima prijava, Dom je odlučio da imenuje jednog stručnjaka koji će izvijestiti o iznosu kompenzacije koji je potrebno isplatiti svakom podnosiocu prijave.

U drugoj grupi predmeta (Hajder i drugi protiv Federacije Bosne i Hercegovine) podnosioci prijave su se žalili da SFOR koristi njihovo zemljište u svrhu obuke. Dom je ove predmete proglasio neprihvatljivim u novembru 2002. godine na osnovu toga što Federacija nije odgovorna za aktivnosti SFOR-a i radi toga predmet nije bio spojiv sa Sporazumom ratione personae.

Dom je takođe riješio izvjestan broj predmeta koji se odnose na staru deviznu štednju u Federaciji, gdje su prava imalaca deviznih računa bila pretvorena u certifikate za upotrebu u procesu privatizacije. U jednoj grupi takvih predmeta (Todorović i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 11. oktobra 2002.) Dom je razmatrao položaj osoba koje imaju takve račune u svjetlu izmjena relevantnog zakona i prakse koju su uvele vlasti Federacije nakon odluke Doma o prihvatljivosti i meritumu u vodećem predmetu Poropat i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine (odluka od 9. juna 2000.). U toj odluci Dom je naredio Federaciji da izmijeni i dopuni program privatizacije da bi se postigla pravična ravnoteža između općeg interesa i prava predmetnih deviznih štediša. Nakon toga su učinjene određene zakonske izmjene, ali je položaj dalje zakompliciran odlukom Ustavnog suda Federacije, koji je smatrao da su odredbe kojima se predviđa plan za pretvaranje deviznih računa u certifikate koji će se koristiti u procesu privatizacije u suprotnosti sa Ustavom Federacije.

U predmetu Todorović i drugi Dom je smatrao da je situacija podnosilaca prijava, kao imalaca računa, povrijedila njihova prava iz člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju. Smatrao je da su stanje pravne nesigurnosti u koje su stavljeni podnosioci prijava, nastavljena primjena zakona uprkos odluci Ustavnog suda Federacije, nedostatak pravovremene izmjene i dopune zakona i očigledna nedostupnost pravnih lijekova pred domaćim sudovima stvorili neproporcionalno uplitanje u imovinska prava podnosilaca prijava i tako povrijedili član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju. Naredio je Federaciji da donese zakone ili propise koji će riješiti problem na način spojiv sa članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju u skladu s tumačenjem datim u odlukama Doma.

Oko 2.000 sličnih predmeta je još u postupku pred Domom. Približno 30 predmeta koji se odnose na staru deviznu štednju u Republici Srpskoj je takođe u postupku.

(h) Zapošljavanje

Dom prima mnogo prijava koje se odnose na pitanja zapošljavanja i pristupa javnoj službi. Pošto Evropska konvencija ne garantuje pravo na zaposlenje, Dom može jedino razmatrati takve predmete ako pokreću pitanja diskriminacije u vezi sa pravom na zaposlenje u okviru jednog od ostalih instrumenata za zaštitu ljudskih prava navedenih u Sporazumu.

U predmetu Mitrović protiv Federacije Bosne i Hercegovine (odluka od 2. septembra 2002.) Dom je ustanovio da je podnosilac prijave bio diskriminisan u vezi sa zaposlenjem zbog sudske odluke po kojoj je on bio zakonito otpušten sa posla zbog svog učešća u oružanom sukobu "na strani agresora". Pošto se ovaj osnov za otpuštanje primjenjivao gotovo isključivo na lica nebošnjačke nacionalnosti Dom je zaključio da je podnosilac prijave bio nezakonito diskriminisan zbog svog nacionalnog ili etničkog porijekla u vezi sa pravom na rad iz člana 6 Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Drugi predmet (Selimović i drugi protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka od 11. januara 2002.) odnosi se na odluku Doma naroda Parlamenta Federacije kojom je odlučio da ne odobri nominaciju osam podnosilaca prijava za njihovo ponovno imenovanje za suce Vrhovnog suda Federacije. Dom je ustanovio da je ova odluka nezakonito diskriminisala podnosioce prijava na osnovu starosti u uživanju njihovih prava na jednak pristup javnoj službi prema članu 25(c) Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima.

(i) Penzije

Tokom godine Dom je razmatrao grupu predmeta (Kličković i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske) koji se odnose na prava raseljenih lica na penziju. Podnosioci prijava su penzioneri koji su prije rata živjeli u Sarajevu. Bili su raseljeni tokom rata i živjeli na teritoriji Republike Srpske. Onda su se vratili da žive u Sarajevu. Prema važećim sporazumima njihove penzije plaća penzioni fond Republike Srpske. Oni se žale da su penzije koje oni primaju manje od onih koje se isplaćuju drugim stanovnicima Federacije koji nisu bili raseljeni. Predmeti pokreću pitanja prema članu 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju u vezi sa diskriminacijom u uživanju prava na socijalnu sigurnost prema članu 9 Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Odluka Doma u ovim predmetima usvojena je i uručena u januaru 2003. godine.

(j) Sloboda izražavanja

Dom je 5. jula 2002. godine uručio svoju prvu odluku o meritumu u žalbi koja se odnosi na slobodu izražavanja ("ORDO" - RTV "Sveti Georgije" protiv Bosne i Hercegovine). Podnosilac prijave, privatna radio i televizijska stanica, žalio se na oduzimanje privremene dozvole za emitovanje programa od strane Regulatorne agencije za komunikacije " CRA". CRA je prvo oduzela dozvolu na osnovu toga što je podnosilac prijave emitovao tendenciozne i jednostrane programe u vezi sa nasilnim neredima u Banja Luci prilikom ceremonije polaganja kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadija. Dozvola je zatim bila oduzeta kada je podnosilac prijave prekršio uslove suspenzije. Nakon javne rasprave, Dom je ispitao predmet prema članu 10 Evropske konvencije (sloboda izražavanja). Razmotrivši sve okolnosti našao je da su odluke CRA bile opravdane kao neophodne u demokratskom društvu radi zaštite prava drugih, zaštite javne sigurnosti i sprečavanja nereda ili zločina.

5. Pravni lijekovi

Član XI, stav 1(b) Sporazuma daje Domu široka ovlaštenja da naredi pravne lijekove tamo gdje utvrdi povredu Sporazuma. Njime se predviđa da će Dom u svojim odlukama odrediti "koje korake će preduzeti tužena Strana da ispravi povredu, uključujući naredbe da se sa kršenjima prestane i od njih odustane, o novčanoj naknadi ... i privremenim mjerama".

Kompenzacija i povrat imovine su i dalje pravni lijekovi koji se najčešće naređuju. Međutim, dosuđuju se i ostali raznovrsni pravni lijekovi. Oni uključuju naredbe za: istraživanje navoda o zlostavljanju s ciljem gonjenja odgovornih; brzo okončavanje postupaka koji traju nerazumno dugo; puštanje iz pritvora i vraćanje na posao.

U predmetu Selimović (supra) Dom je naredio tuženoj Strani da uvrsti podnosioce prijave u novu proceduru za popunjavanje upražnjenih mjesta za Vrhovni sud. U svojoj odluci o daljim pravnim lijekovima u predmetu Ubović (supra) naredio je tuženoj Strani da donese formalnu odluku kojom se povlači deklaracija o općem interesu u vezi eksproprijacije zemljišta podnosilaca prijava. U predmetu Boudellaa (supra) Dom je naredio, inter alia, upotrebu diplomatskih kanala radi zaštite osnovnih prava podnosilaca prijava, traženje garancija da podnosioci prijave neće biti podvrgnuti smrtnoj kazni i angažovanje advokata radi zaštite interesa podnosilaca prijave dok su u pritvoru u SAD.

6. Postupak preispitivanja

Kada o predmetu odlučuje Vijeće, Dom može plenarno odlučiti, u skladu sa članom X, stav 2 Sporazuma, da preispita odluku. Pravilo 64 Pravila procedure predviđa da Dom neće prihvatiti zahtjev za preispitivanje ako ne smatra da predmet pokreće ozbiljno pitanje koje utiče na tumačenje ili primjenu Sporazuma, te da ukupne okolnosti opravdavaju preispitivanje odluke. Dom u praksi štedljivo koristi svoja ovlaštenja.
U predmetu Unković (supra), u kojem je Vijeće utvrdilo povredu člana 3 Konvencije u vezi sa postupanjem vlasti prema podnosicu prijave kao rođaku nestalih osoba, Dom je prihvatio zahtjev tužene Strane za preispitivanje i izmijenio odluku Vijeća. U predmetu Bajrić (supra) zahtjev za preispitivanje u vezi sa dijelom odluke Vijeća bio je prihvaćen na osnovu toga što Vijeće nije uzelo u obzir izvjesne dokumente odnosno dokaze koje je podnijela tužena Strana. Odluka Doma o preispitivanju u ovom predmetu uručena je u januaru 2003. godine.