Predmet br.: CH/00/4566, 4674, 5180, 5213, 5216 i 5593
Podnosilac prijave: Bajazid JUSIĆ, Adem ŠEHOVIĆ, Mustafa ŠUKILOVIĆ, Mehmed VELAGIĆ, Mehmedalija REDŽIĆ i Salih AJDAREVIĆ
Tužena strana: Republika Srpska
Datum uručenja: 7. juni 2002. godine

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Činjenice

Podnosioci prijava su državljani Bosne i Hercegovine, bošnjačke nacionalnosti. Svi oni su predratni nosioci stanarskih prava na stanovima ili vlasnici kuća u opštini Bijeljina u Republici Srpskoj. Predmeti se tiču pokušaja podnosilaca prijava da vrate u posjed svoje stanove ili kuće. Svi podnosioci prijava su podnijeli prijave CRPC-u, koji je donio odluke kojim se potvrđuje njihovo stanarsko pravo ili vlasništvo u zavisnosti od slučaja. Međutim, nadležni organi nisu izvršili te odluke.

Prihvatljivost

Zapažajući da su podnosioci prijava više puta pokušali da izvrše odluke CRPC-a i da su ti pokušaji bili bezuspješni, Dom je bio uvjeren da se od podnosilaca prijava ne može zahtijevati da iskoriste sve dodatne pravne lijekove propisane domaćim zakonom i proglasio je prijave prihvatljivim.

Meritum

Član 8 Konvencije

Zapažajući da su stanovi podnosilaca prijava njihovi "domovi" u smislu člana 8, Dom je podsjetio da je CRPC donio odluke kojima je potvrdio pravo podnosilaca prijava na vraćanje stanova u posjed. Podnosioci prijava nisu mogli da vrate u posjed svoje stanove jer organi Republike Srpske nisu efikasno riješili njihove zahtjeve za izvršenje odluka CRPC-a. Rezultat nedjelovanja tužene Strane je takav da se podnosioci prijava ne mogu vratiti u svoje domove i da stoga postoji kontinuirano uplitanje u pravo podnosilaca prijava na poštivanje domova. Kako propust nadležnog organa uprave da odluči o zahtjevima podnosilaca prijava nije bio "u skladu sa zakonom", Dom je ustanovio povredu prava podnosilaca prijava prema članu 8.

Član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju

Zapažajući da stanovi podnosilaca prijava predstavljaju "imovinu" u smislu člana 1 Protokola br. 1, Dom je smatrao da propust organa tužene Strane da omogući podnosiocima prijava da vrate u posjed svoje stanove predstavlja nastavljeno "uplitanje" u pravo na mirno uživanje imovine. Iz istih razloga koje je naveo za razmatranje prema članu 8, Dom je zaključio da je ovo uplitanje u suprotnosti sa zakonom i da je stoga došlo do povrede prava podnosilaca prijava prema članu 1 Protokola br. 1.

Članovi 6 i 13 Konvencije

S obzirom da je ustanovio povrede prava podnosilaca prijava zaštićenih članom 8 i članom 1 Protokola br. 1, Dom je smatrao da nije neophodno da predmete ispita prema članovima 6 i 13.

Pravni lijekovi

Dom je naredio Republici Srpskoj da omogući podnosiocima prijava da vrate svoje stanove i kuće u posjed bez daljeg odlaganja, a najkasnije u roku od mjesec dana od dana kada ova odluka postane konačna i obavezujuća. Dom je dalje naredio Republici Srpskoj da podnosiocima prijava isplati kompenzaciju za nematerijalnu štetu, za nemogućnost korištenja njihovih domova i kompenzaciju za svaki naredni mjesec za koji ostanu van svojih stanova ili kuća.

Odluka usvojena 10. maja 2002. godine
Odluka uručena 7. juna 2002. godine


ODLUKA O ZAHTJEVU ZA PREISPITIVANJE

Tužena Strana je podnijela zahtjev za preispitivanje s tvrdnjom, između ostalog, da prijave treba proglasiti neprihvatljivim zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova; da Dom nije uzeo u obzir princip "hronološkog reda" po kojem organi vlasti rješavaju imovinske predmete; da tužena Strana nije odgovorna za bilo koji gubitak te da je iznos kompenzacije previsok.

Dom je zaključio da zahtjev za preispitivanje ne ispunjava uslove sadržane u pravilu 64(2) Pravila procedura Doma te je odlučio da odbije zahtjev za preispitivanje.

Odluka usvojena 6. septembra 2002. godine