|
Predmet
br.: CH/01/6979
Podnosilac prijave: E.M. i Š.T.
Tužena strana: Federacija Bosne i Hercegovine
Datum uručenja: 8. mart 2002. godine
ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI
I MERITUMU
Činjenice
Prijavu pred Domom je predala E.M., u svoje ime kao i u ime
svog brata Š.T-a. U julu 1998. godine, pod dejstvom alkohola,
B.B. je pucao Š.T-u u glavu i ubio ga. Dana 21. oktobra 1998.
godine, po okončanju krivičnog suđenja za ubistvo Š.T-a,
Općinski sud u Livnu je utvrdio da je B.B. počinio krivično
djelo ubistva. Međutim, usljed smanjene krivične odgovornosti
u trenutku izvršenja zločina zbog konzumiranja alkohola, Sud
je utvrdio da je kazna zatvora ili druga kazna nije
odgovarajuća. Umjesto toga, Sud je rješenjem izrekao B.B.
mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrjiskog liječenja u
zatvoru. Nakon tri mjeseca, naredba za psihijatrijsko
liječenje u zatvoru promjenjena je na liječenje na slobodi.
B.B. je od tada na slobodi. Podnosilac prijave je bezuspješno
pokretala nekoliko postupaka pred sudovima da bi postigla
ponovno razmatranje rješenja prvostepenog suda. Sudsko vijeće,
javni tužilac, advokat odbrane i optuženi na suđenju pred
Općinskim sudom svi su bili državljani Bosne i Hercegovine
hrvatske nacionalnosti, dok su žrtva i njegova porodica bili
državljani Bosne i Hercegovine bošnjačke nacionalnosti.
Podnosilac prijave E.M., sestra Š.T.-a, navela je povredu
svojih prava, kao i prava ubijenog.
Prihvatljivost
Tužena Strana je ustvrdila da prijavu treba proglasiti
neprihvatljivom po pravilu šest mjeseci (član VIII(2)(a)
Sporazuma) pošto je prošlo više od šest mjeseci od dana kada
je Općinski sud u Livnu izdao rješenje do dana podnošenja
prijave. Dom je utvrdio da je šestomjesečni period počeo da
teče od 15. januara 1999. godine, dana kada je Kantonalni sud
odbio žalbu podnosioca prijave, a prekinut je manje od šest
mjeseci nakon toga, kada je podnosilac prijave 17. juna 1999.
godine podnijela Domu prvo pismo u kojem je sažela svoje
žalbene navode. Tada je otvoren privremeni spis. Činjenica da
je formalna prijava podnesena dosta kasnije (13. marta 2001.
godine) ne znači da podnosilac prijave nije ispoštovala
pravilo šest mjeseci.
Pošto nisu iznesene nikakve druge osnove za neprihvatljivost,
Dom je proglasio prijavu prihvatljivom.
Meritum
Član 2 Konvencije
Dom je zapazio da član 2 stvara pozitivnu obavezu Strani ne
samo da se uzdrži od namjernog i nezakonitog oduzimanja
života, nego i da preduzme odgovorajuće ranje da zaštiti
živote osoba pod svojom nadležnošću. Uzimajući u obzir pasivno
postupanje tužioca tokom suđenja B.B-u, Dom je zapazio da
krivični postupak nije na odgovarajući način odvratio B.B-a od
zločina, jer je počinilac vjerovatno nije očekivao da će biti
kažnjen. Dom je zaključio da ovaj propust Strane da odvrati od
zločina predstavljao kršenje obaveze da se zaštiti život u
skladu sa članom 2. Dom je utvrdio da je ovo kršenje
predstavljalo povredu prava kako ubijenog tako i podnosioca
prijave.
Diskriminacija
Dom je utvrdio da je tužena Strana diskriminisala ubijenog u
uživanju prava na život, na jednako postupanje pred sudovima i
zaštitu države od nasilja kako je garantovano članom 5 (a) i
(b) CERD-a. Uz to, utvrđeno je da je tužena Strana
diskriminisala podnosioca prijave u uživanju prava zaštićenih
članom 5 (a) CERD-a, čime je tužena Strana prekršila član I
Sporazuma o ljudskim pravima i prava E.M. prema članu 2
Konvencije na odgovarajuću istragu i pravično suđenje u vezi
sa smrću njenog brata.
Član 13 Konvencije
Dom je odlučio da predmet prvenstveno postavlja pitanja prema
članu 2 Konvencije. U svjetlu zaključka u vezi s navedenim
članom, kao i u vezi sa zaključcima o diskriminaciji, Dom nije
smatrao neophodnim da razmoti zahtjeve podnosioca prijave
prema članu 13.
Pravni lijekovi
Jedini pravni lijek koji je tražila podnosilac prijave je da
bude ponovljeno suđenje B.B-u. Pri procjenjivanju
suprotstavljenih interesa podnosioca prijave (sprovođenje
pravičnog suđenja) i B.B-a (da mu više ne sudi), Dom je
zapazio da bi se moglo narediti ponovno suđenje za ubistvo
preminulog. Međutim, on nije izdao takvu naredbu, između
ostalog, s obzirom na period koji je protekao između prvog
pisma podnosioca prijave Domu 17. juna 1999. godine i
podnošenja formalne prijave 13. marta 2001. godine.
Odluka usvojena 8. februara 2002. godine
Odluka uručena 8. marta 2002. godine
|
