Predmet br.: CH/00/5134, CH/00/5136, CH/00/5138 i CH/01/7668
Podnosilac prijave: Muhamed ŠKRGIĆ, Raska ĆERIMOVIĆ, Fikret MURTIĆ i Udruženje za zaštitu nezaposlenih dioničara "Agrokomerca"
Tužena strana: Federacija Bosne i Hercegovine
Drugi naziv: Predmet Agrokomerc
Datum uručenja: 8. mart 2002. godine

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Činjenice

Podnosioci prijava Muhamed Škrgić, Raska Ćerimović i Fikret Murtić i članovi Udruženja za zaštitu nezaposlenih dioničara Agrokomerca (u daljem tekstu: Udruženje dioničara) bili su zaposleni u preduzeću Agrokomerc u Velikoj Kladuši. Oni su tvrdili da posjeduju dionice u privatnom vlasništvu u Agrokomercu, koje su navodno stekli u periodu od 1991. do 1994. prema tzv. "Markovićevoj šemi" privatizacije. Podnosioci prijava su prvenstveno naveli da su te dionice stekli kao djelimične isplate za lične dohotke.

Podnosioci prijava su se žalili da su im od 1994. godine osporena prava da učestvuju u procesu donošenja odluka u Agrokomercu i da ostvaruju druga dionička prava. Pored toga, Skupština Unsko-Sanskog Kantona je 17. jula 1997. donijela odluku koja "uspostavlja listu preduzeća na području Unsko-Sanskog Kantona prema kojima ovlaštenja i obaveze vlasnika po osnovu državnog kapitala vrši Vlada Kantona". Agrokomerc se nalazio na predmetnom spisku. Podnosioci prijava su ovu odluku tumačili kao proglašavanje Agrokomerca isključivo državnim vlasništvom. Na osnovu zaključka o odobrenju Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine, 7. marta 2001. Revsar, preduzeće za reviziju i poslovni konsalting Sarajevo, donio je rješenje o rezultatima svoje ponovljene revizije o prethodno izvršenoj vlasničkoj transformaciji Agrokomerca. U svojoj ponovljenoj reviziji, Revsar je zaključio da upisani dionički kapital nije bio propisno i efektivno formiran; prema tome, Revsar ga je u postupku revizije potpuno poništio u korist državnog kapitala. Podnosioci prijava su osporavali valjanost obje ove odluke, kao i svakog drugog zvaničnog akta koji ih je lišio njihovih prava kao dioničara Agrokomerca.

Prihvatljivost

Razmatrajući nadležnost ratione personae, Dom je zapazio da je Federacija imala zvanične ovlasti i kontrolu nad upravnim organima preduzeća i da se radnje ovih organa radi toga mogu pripisati Federaciji. Osim toga, Udruženje dioničara je imalo legitimaciju da podnese prijavu, pošto je pravno lice i kao takvo žrtva navodnih povreda.

Nadalje, Dom je našao da je događaj koji je stvarno lišio podnosioce prijava njihove zaštićene imovine bio poništavanje internih dionica u korist državnog kapitala, a ne raniji zakoni ili akti. Pošto se to desilo nakon 1995. godine, Dom je imao nadležnost ratione temporis da ispita prijave. Međutim, žalbeni navodi podnosilaca prijava u vezi sa pravom na rad odnosili su se na ranije događaje, tako da su proglašeni neprihvatljivim.

Razmatrajući prijavu u vezi s neiscrpljivanjem djelotvornih domaćih pravnih lijekova, Dom je razmatrao bezuspješne pokušaje podnosilaca prijava da pokrenu sudske, upravne i vanredne sudske postupke i zapazio da podnosioci prijava u praksi nisu imali dostupne djelotvorne pravne lijekove. Dom je takođe zapazio da šestomjesečni period od donošenja konačne odluke, na koju se podnosioci prijava žale, nije istekao u vrijeme podnošenja prijave. Prema tome, Dom je prijavu proglasio prihvatljivom u pogledu navodnih povreda prava podnosilaca prijava na pravično suđenje i prava na mirno uživanje imovine, kako je zagarantovano članom 6 Konvencije i članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju.

Meritum

Član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju

Dom je svoju analizu člana 1 u odnosu na potraživanje podnosilaca prijave podijelio na tri dijela: (1) da li potraživanja podnosilaca prijava obuhvataju "imovinu" koja je zaštićena prema ovom članu; (2) da li je došlo do uplitanja u njihovo uživanje imovine; i (3) da li je to uplitanje provedeno pod uslovima predviđenim zakonom. Dom je prvo zapazio da su podnosioci prijava stekli zaštićenu imovinu u internim dionicama Agrokomerca, za koju je plaćanje izvršeno po osnovu slijedećeg: a) trajnih uloga; b) izdvajanja dijelova ličnih dohodaka, bilo po mjesečnom osnovu u periodu od 1991. do 1994, ili po godišnjem osnovu za 1992; c) raspodjelom dobiti za 1992, srazmjerno iznosu uplaćenih internih dionica. Međutim, Dom nije priznao nikakvu zaštićenu imovinu podnosilaca prijava za interne dionice koje su rezultat pretvaranja potraživanja radnika za umanjene lične dohotke od 1987. do 1991, ili pretvaranja vrijednosti zaliha robe.

Dom je potom našao da su vršenjem djelotvorne isključive kontrole nad upravljanjem u Agrokomercu, organi vlasti Federacije izvršili dalje uplitanje u prava podnosilaca prijava da učestvuju u upravljanju i raspodjeli dobiti Agrokomerca u odnosu na njihove uplaćene interne dionice. S obzirom na to, Dom je smatrao da Federacija nije djelovala "pod uslovima predviđenim zakonom" i prema tome, zaključio je da je Federacija prekršila prava podnosilaca prijava na uživanje imovine zaštićena članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju.

Član 6 Konvencije

Dom je zapazio da ni Revsar, ni Zavod za računovodstvo i reviziju Federacije, a ni Federalno ministarstvo finansija nisu podnosiocima prijava dali nijednu pravu priliku da predoče dokumente, iskaze ili zakonske argumente, bilo usmeno ili pismeno, u toku provođenja postupka revizije. Dom je zaključio da su, zbog nepostojanja stvarnih i djelotvornih postupaka u kojima bi podnosioci prijava bili pozvani da učestvuju, povrijeđena njihova prava prema članu 6.

Pravni lijekovi

Dom je odredio pravni lijek koji će omogućiti da podnosioci prijava vrate vlasništvo nad njihovim uplaćenim internim dionicama i ostvaruju prava na upravljanje i učešće, a koja prirodno i zakonski proističu iz tih dionica. Dom je izdao sljedeće naredbe Federaciji Bosne i Hercegovine: a) da poduzme sve neophodne mjere radi priznavanja podnosilaca prijava kao imalaca internih dionica u odnosu na iznos njihovih uplaćenih internih dionica u Agrokomercu i da podnosiocima prijava osigura ostvarivanje prava na upravljanje po osnovu ovih dionica, kako je opisano u odluci Doma; b) da, o svom trošku, angažuje međunarodno priznate revizore, uz strogo poštivanje pravila za najbolju praksu u nabavci za međunarodne tendere, da izvrše reviziju radi utvrđivanja cjelokupne sadašnje vlasničke strukture Agrokomerca, u skladu s odlukom Doma i u skladu s Međunarodnim knjigovodstvenim standardima i Međunarodnim revizorskim standardima; c) da nakon okončanja revizije poduzme sve neophodne radnje da osigura propisno i brzo provođenje rezultata revizije, uključujući propisnu registraciju nove vlasničke strukture Agrokomerca, izdavanje pojedinačnih dioničkih potvrda svakom podnosiocu prijave u skladu sa Zakonom o vrijednosnim papirima Federacije, kao i sazivanje skupštine dioničara u skladu sa zakonom, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana uručenja rezultata revizije. Osim toga, Dom je, kao privremene mjere, donio nekoliko zaključaka kojima je podnosiocima prijava omogućeno da učestvuju u upravljanju Agrokomercom do objavljivanja rezultata revizije. Dom je, radi toga, naredi da se izvrši revizija, da se prizna vlasnička struktura preduzeća kako je registrovana kod nadležnog suda 1991. godine, odnosno, 53% dioničkog i 47% državnog kapitala. Dom je, dalje, naredio uspostavljanje privremenog nadzornog odbora u čije sastavu će biti tri člana koje imenuje Federacija i četiri člana koja imenuju podnosioci prijava, putem Udruženja dioničara. Dom je odbacio zahtjev podnosilaca prijava za nadoknadu za materijalnu štetu, ali je zadržao pravo da donese daljnje naredbe za pravne lijekove.

Mišljenja o neslaganju

Gosp. Viktor Masenko-Mavi nije se složio s nekoliko zaključaka Doma. On je tvrdio da bi naredbe, protiv kojih je glasao, mogle imati negativne posljedice za dioničko društvo Agrokomerc, jer bi Udruženje dioničara moglo steći privilegovanu poziciju u upravljanju preduzećem, a što u svijetlu činjenica u ovom predmetu nije opravdano. Sudija koji se nije složio sugerisao je pažljivije formulisanje naredbi, tako da se tuženoj Strani pruži prilika da nađe najbolji način da ispravi kršenje.

Odluka usvojena 8. februara 2002. godine
Odluka uručena 8. marta 2002. godine

ODLUKA O ZAHTJEVU ZA PREISPITIVANJE

Podnosioci prijava su podnijeli zahtjev za preispitivanje u kojem su tražili da Dom prizna Udruženje dioničara kao predstavnika svih dioničara Agrokomerca, uključujući i one koji nisu njegovi članovi, i da se u svojim zaključcima isključivo pozove na sve dioničare. Drugo, podnosioci prijava su osporavali odluku u pogledu zaključka o proglašavanju neprihvatljivim žalbenog navoda u vezi sa pravom podnosilaca prijava na rad. Osim toga, oni su tražili da im se prizna pretvaranje potraživanja radnika za umanjene lične dohotke isplaćene u periodu od 1987. do 1991. godine. Podnosioci prijava su takođe tražili da im se kao uplata za interne dionice prizna pretvaranje vrijednosti zaliha robe. Pored toga, tražili su da Dom ovlasti Privremeni nadzorni odbor da odluke o imenovanju uprave i o svim pitanjima koja u skladu sa Zakonom o privrednim društvima potpadaju pod nadležnost skupštine dioničara donosi običnom većinom glasova umjesto dvotrećinskom većinom kako je predviđeno u odluci Doma od 8. februara 2002. godine. Podnosioci prijava su takođe tražili da Dom ili smijeni postojeći Upravni odbor Agrokomerca i prenese sve ovlasti na Privremeni nadzorni odbor ili naredi da se Upravni odbor sastoji od četiri direktora koja će imenovati Udruženje dioničara i tri direktora koja će imenovati tužena Strana.

Tužena Strana je podnijela zahtjev za preispitivanje u kojem je navela da podnosioce prijava priznaje kao imaoce plaćenih internih dionica, ali je osporavala valjanost odluke Radničkog savjeta o emisiji internih dionica, jer je donesena nakon propisanog roka i stoga ništavna. Nadalje, tužena Strana nije smatrala razumnim to što je Dom dao "većinska prava u upravljanju preduzećem u toku tzv. privremenog perioda" predstavnicima Udruženja dioničara u Privremenom nadzornom odboru. Konačno, Federacija je stavila prigovor na neravnopravan položaj dioničara koji nisu ni podnosioci prijava, niti članovi Udruženja dioničara.

Dom je našao da zahtjevi za preispitivanje ne pokreću "ozbiljna pitanja koja se tiču tumačenja ili primjene Sporazuma, ili ozbiljno pitanje od općeg značaja", kako se zahtijeva prema članu 64(2)(a) Pravila procedure Doma, ili da ukupne okolnosti ne opravdavaju preispitivanje odluke, što je drugi zahtjev sadržan u Pravilu 64(2). Prema tome, Dom je odlučio da odbije zahtjeve za preispitivanje.

Odluka usvojena 9. maja 2002. godine

ODLUKA O DALJNJIM PRAVNIM LIJEKOVIMA

Promjene nakon donošenja odluke o prihvatljivosti i meritumu

Kao što je gore navedeno, odlukom Doma o prihvatljivosti i meritumu propisano je uspostavljanje sedmočlanog privremenog nadzornog odbora Agrokomerca (četiri člana imenuju podnosioci prijava, a tri člana imenuje Federacija). Za donošenje odluka u okviru opšte nadležnosti skupštine dioničara te za promjene članova uprave propisana je dvotrećinska većina od 5 članova. Privremeni nadzorni odbor je uspostavljen u aprilu 2002. godine, a prvi sastanak je sazvan u maju 2002. godine. Međutim, privremeni nadzorni odbor, od uspostavljanja, nije mogao donijeti nijednu odluku niti izvršiti nijednu funkciju. Četiri člana koja su imenovali podnosioci prijava bili su spriječeni da vrše svoje dužnosti od strane uprave koja im nije omogućila pristup dokumentima i prostorijama preduzeća. Dalje, čini se da su nejasnoćom, u vezi sa tim da li se "Agrokomercom" trenutno upravlja prema Zakonu o preduzećima iz 1995. godine, ili prema Zakonu o privrednim društvima iz 1999. godine, upravnom odboru (koji je imenovala Federacija 2. avgusta 2001. godine) i upravi (koju je imenovao upravni odbor) date dodatne osnove za opstrukciju svakog značajno učešća u upravljanju preduzećem članova privremenog nadzornog odbora koje su imenovali podnosioci prijava. Upravni odbor je nastavio da funkcioniše kao nadzorni odbor dok je privremeni nadzorni odbor, uspostavljen odlukom Doma, postojao samo na papiru, bez stvarne moći. Podnosioci prijava su se žalili Domu na ovakvo stanje u više navrata.

Daljnji pravni lijekovi

Kako bi riješio ovu situaciju, Dom je 5. marta 2003. godine, daljnjim pravnim lijekovima, između ostalog, odlučio sljedeće:

(a) da naredi Federaciji obezbijedi da upravni odbor "Agrokomerca" prestane funkcionisati kako bi omogućio privremenom nadzornom odboru da izvršava predviđene funkcije;
(b) da djelimično povuče uslov apsolutne većine te da ovlasti privremeni nadzorni odbor da zamjeni tri od sadašnjih šest izvršnih direktora uprave, imenuje jednog izvršnog direktora na upražnjeno mjesto u upravi, te da odluči koji će od četiri imenovana izvršna direktora vršiti funkciju zamjenika direktora preduzeća.

Dom je zadržao pravo da izda još daljnjih naredbi ako ocijeni da je to potrebo kako bi se ispravila kršenja ustanovljena u odluci o prihvatljivosti i meritumu.

Odluka usvojena 5. marta 2003. godine
Odluka uručena 7. marta 2003. godine.