Predmet br.: CH/97/104, CH/97/106, CH/97/107, CH/98/374, CH/98/386, CH/99/2997 i CH/00/4358
Podnosilac prijave: Brankica TODOROVIĆ, Smaila HODŽIĆ, Azra HADŽIĆ, Remsa MULALIĆ-PAPO, Žanka ILIĆ, Milenko VIŠNJEVAC i Mihailo JANKOVIĆ
Tužena strana: Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine
Datum uručenja: 11. oktobar 2002. godine

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Činjenice

Podnosioci prijava su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke federativne republike Jugoslavije oni su položili devize kod komercijalnih banaka u toj zemlji. Zbog rastuće nestašice deviza i drugih ekonomskih problema, isplata sredstava sa ovih računa stare devizne štednje postepeno je ogrganičavana zakonskim propisima koji su donošeni tokom 1980-ih i početkom 1990-ih.

Svi zahtjevi podnosilaca prijava da podignu novac sa svojih račune devizne štednje u periodu poslije rata u Bosni i Hercegovini bili su odbačeni, ili bez obrazloženja ili uz pozivanje na zakone koje je usvojila SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. Neki podnosioci prijava pokrenuli su sudske postupke za ostvarivanje pristupa deviznoj štednji, ali ti postupci su do danas bez uspjeha. Iako je jedna presuda donesena u korist jednog podnosioca prijave, ministar finansija Federacije Bosne i Hercegovine ga je kasnije obavijestilo da njegova presuda ne može biti izvršena.

U skladu sa zakonima koje je Federacija Bosne i Hercegovine usvojila 1997. i 1998. godine, a posebno Zakonom o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u procesu privatizacije, potraživanja građana po osnovu stare devizne štednje treba da budu riješena u procesu privatizacije imovine u društvenom i javnom vlasništvu. Prema ovom Zakonu, Federacija je izdavala certifikate koji se mogu koristiti u procesu privatizacije za otkup stanova, opštinskih poslovnih prostora, dionica preduzeća ili drugih dobara. Ovakva procedura je predviđena da bi se realizovala potraživanja građana i time spriječio propadanja platnog sistema javnog duga i bankovnog sistema.

Dom je, prethodno, 9. juna 2000. godine, u predmetu br. CH/97/48 i drugi, Poropat i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa podnosiocima prijava koji su bili u sličnim situacijama, odlučio da su, po osnovu stare devizne štednje, Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine prekršili prava podnosilaca prijava na mirno uživanje imovine prema članu 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Dom je, između ostalih pravnih lijekova, naredio da Federacija Bosne i Hercegovine "izmijeni i dopuni program privatizacije tako da postigne pravičnu ravnotežu između opšteg interesa i zaštite imovinskih prava podnosilaca prijava kao imalaca stare devizne štednje".

Od 2. novembra 2000. godine do 8. februara 2002. godine Federacija je izmijenila i dopunila razne odredbe Zakona o potraživanjima građana u pokušajima da izvrši naredbu Doma iz odluke Poropat i drugi. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 8. januara 2001. godine odlučio da članovi 3, 7, 11 i 18. Zakona o potraživanjima građana - odredbe suštinske za određivanje načina konverzije stare devizne štednje u certifikate - nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosioci prijava su se žalili da je prekršeno njihovo pravo na mirno uživanje imovine, zagarantovano članom 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i njihovo pravo na pravičnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, zagarantovano članom 6 Konvencije.

Prihvatljivost

Dom je zauzeo stav da su prijave prihvatljive protiv Bosne i Hercegovine u dijelu u kome se odnose na član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju, ali je proglasio neprihvatljivim ratione personae žalbene navode upućene protiv Bosne i Hercegovine u pogledu onemogućenosti pristupa sudovima, kako je zagarantovano članom 6 Konvencije. Dom je ustanovio da je nadležan ratione personae da u cjelini razmatra prijave protiv Federacije.

Imajući u vidu pokušaje podnosilaca prijava da dobiju odštetu putem pravosuđa, Dom je smatrao podnosioci prijava nemaju raspoloživih djelotvornih pravnih lijekova koje bi od njih trebalo zahtijevati da ih iscrpe. Pored toga, propust gđe Mulalić-Rapo, gđe Ilić i gosp. Jankovića da pokretnu postupke i povlačenje tužbe gđe Hodžić, ne sprečavaju Dom da ispita njihove prijave.

Tužena Strana je uložila prigovor res judicata, jer su ove žalbe u osnovi iste kao stvar koju je Dom već ispitao. Dom je zaključio da se njegova odluka u predmetu Poropat i drugi nije odnosila ni na jednog podnosioca prijava; dakle, načelo res judicata se ne može vezati za njih. Pored toga, Dom je zaključio da trenutni status zakona koji utiče na staru deviznu štednju, u skladu sa odlukom Ustavnog suda Federacije, pokreće nova pitanja koja Dom nije razmatrao niti riješio.

Konačno, Dom je razmotrio da li je prijava gosp. Višnjevca neprihvatljiva prema pravilu šest mjeseci. Dom je zaključio da, iz razloga što navodnu povredu čini situacija koja se nastavlja, pravilo šest mjeseci ne može da se primijeni dok se ta situacija ne okonča, što se nije dogodilo.

Meritum

Dom je pozdravio izmjene i dopune relevantnih zakona Federacije Bosne i Hercegovine u cilju izvršenja ranije odluke Doma u predmetu Poropat i drugi. Međutim, odlukom Ustavnog suda Federacije od 8. januara 2001. godine kojom se neki od zakona proglašavaju neustavnim, nastavljene primjene zakona, nereagovanje zakonodavnih organa i očigledne nedostupnosti pravnih lijekova pred domaćim sudovima, Dom je ustanovio stanje pravne nesigurnosti i uplitanje u imovinska prava podnosilaca prijava. Zapažajući da su zakonske mjere koje je Federacija preduzela u skladu s opštim interesom, Dom nije našao opravdanje za propust tuženih Strana da riješe nastalu pravnu nesigurnost i uplitanje u imovinska prava podnosilaca prijava. Trenutna situacija stavlja neproporcionalan teret na pojedine imaoce računa, te je Federacija Bosne i Hercegovine time prekršila prava podnosilaca prijava zagarantovana članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju. Zbog opšte odgovornosti Bosne i Hercegovine za pitanja koja se tiču stare devizne štednje, Dom je ustanovio da je i ona povrijedila član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju od strane.

Dom je takođe ustanovio da je Federacije Bosne i Hercegovine povrijedila član 6 Konvencije jer je faktički onemogućila pristup sudu podnosiocima prijava. U predmetu gosp. Milenka Višnjevca, Dom je ustanovio posebnu povredu člana 6 Konvencije jer Federacija nije izvršila pravosnažnu sudsku presudu podnosioca prijave.

Pravni lijekovi

Dom je naredio Federaciji Bosne i Hercegovine da, u roku od šest mjeseci od dana uručenja ove odluke, ukloni nastalu pravnu nesigurnost donošenjem relevantnih i obavezujućih zakona ili propisa koji se jasno bave ovim problemom na način spojiv sa članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju, kako je protumačeno u odluci Doma u predmetu Poropat i drugi kao i u ovoj odluci. Stvarni metod rješavanja situacije i uklanjanja nastale pravne nesigurnosti odrediće Federacija. Dom je takođe zadržao prava da naredi dodatne pravne lijekove u ovim predmetima šest mjeseci nakon datuma ove odluke.


Odluka usvojena 7. oktobra 2002. godine
Odluka uručena 11. oktobra 2002. godine