Predmet br.: CH/01/7248
Podnosilac prijave: "ORDO" - RTV "Sveti Georgije"
Tužena strana: Bosna i Hercegovina
Datum uručenja: 5. juli 2002. godine

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Činjenice

Podnosilac prijave je privatna radio i televizijska stanica u Banjoj Luci u Republici Srpskoj pod nazivom "ORDO" - RTV "Sveti Georgije" (u daljem tekstu: RTV Sveti Georgije). Ona je 30. avgusta 1999. godine dobila privremenu dozvolu za emitovanje od Nezavisne komisije za medije, koju je kasnije naslijedila Regulatorna agencija za komunikacije (u daljem tekstu: CRA). Obe ove institucije su oformljene odlukama Visokog predstavnika o regulisanju komunikacija i medija.

Dana 7. maja 2001. godine u centru grada Banje Luke došlo je do nasilnih protesta kojima je spriječena ceremonija polaganja kamena temeljca za obnovu bivše džamije Ferhadije, srušene 1993. godine. RTV Sveti Georgije je 8. maja 2001. godine emitovao televizijsku kontakt-emisiju čija je tema bila događaj od prethodnog dana. Tokom ove emisije, gledaoci koji su se javili u emisiju su dali veliki broj neprikladnih izjava protiv Islamske i međunarodne zajednice. Mnogi od njih su bili ogorčeni jer je ceremonija polaganja kamena temeljca za džamiju Ferhadiju bila planirana za Ðurđevdan, veliki pravoslavni vjerski praznik.

Reagujući na ovu emisiju, CRA je odlukom od 17. maja 2001. godine suspendovala privremenu dozvolu za emitovanje RTV Svetog Georgija. U toj odluci, CRA je ustanovila da je RTV Sveti Georgije prekršio važeće odredbe Kodeksa o uređivanju R i/ili TV programa i Uslove svoje dozvole. CRA je zaključila da je "stanica dala tendenciozno, dijelimično nekorektno i jednostrano gledište važnog događaja u Bosni i Hercegovini". Štaviše, "program, propustom odgovorne uredničke i upravne kontrole, ne samo da je unizio vjerska uvjerenja drugih, već je i prouzrokovao određen rizik od javne štete." Nakon toga, kada je RTV Sveti Georgije je prekršio uslove suspenzije, CRA je u odluci od 27. jula 2001. godine ukinula privremenu dozvolu za emitovanje RTV Svetog Georgija. Nakon sprovođenja žalbenog postupka pred CRA, ove odluke su postale pravosnažne. U svojoj prijavi pred Domom, RTV Sveti Georgije osporava zakonitost i pravovaljanost ovih odluka koje je CRA donijela i na materijalnoj i procesnoj osnovi.

Prihvatljivost

S obzirom da je podnosilac prijave iscrpio sve dostupne mogućnosti žalbe pred CRA i s obzirom da Sud Bosne i Hercegovine nije funkcionisao u relevantnom vremenskom periodu te da je istekao rok za podnošenje takve žalbe, Dom odlučuje da je podnosilac prijave iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove. Dom je zaključio da je CRA agencija Bosne i Hercegovine i da je zato Bosna i Hercegovina odgovorna za njene radnje.

Meritum

Član 10 Konvencije

Dom je posebno zapazio okolnosti koje preovladavaju u Bosni i Hercegovini i njen status zemlje koja stremi unapređenju procesa implementacije mira. On je posebno zapazio da je dotičnu televizijsku emisiju RTV Sveti Georgije prikazao samo jedan dan nakon nasilnih protesta širokih razmjera koji su se odigrali u centru Banje Luka. Dom je ustanovio da se emisija, uzeta u cjelini, može objektivno sagledati kao promovisanje podsticanja nasilja i kao promovisanje vjerske i etničke netolerancije. Prema tome, pri određivanju da li je RTV Sveti Georgije prekršio važeći zakon koji predviđa sankcije, CRA je djelovala u okviru slobode odlučivanja. Dom je zaključio da su suspenzija i kasnije ukidanje privremene dozvole RTV Svetog Georgija od strane CRA bile proporcionalne opravdanim ciljevima zaštite prava drugih, zaštite javne bezbjednosti i sprječavanja nereda ili krivičnih dijela. Dom je, prema tome, odredio da je uplitanje u pravo na slobodu izražavanja podnosioca prijave bilo "propisano zakonom", slijedilo opravdani cilj i bilo "nužno u demokratskom društvu", u smislu stava 2 člana 10 Konvencije. Prema tome, Dom je zaključio da tužena Strana nije povrijedila prava podnosioca prijave zagarantovana članom 10.

Član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju

Iz gore objašnjenih razloga u pogledu člana 10, Dom zaključuje da tužena Strana nije povrijedila prava podnosioca prijave zaštićena članom 1 Protokola br. 1 jer su suspenzija i kasnije ukidanje privremene dozvole za emitovanje podnosioca prijave od strane CRA bili "pod uslovima predviđenim zakonom" i "u javnom interesu". CRA je djelovala s ciljem donošenja zakona "potrebnih za regulisanje korišćenja imovine" i shodno "opštem interesu". Dolazeći do ovog zaključka, nije bilo neophodno da Dom odluči da li privremena dozvola za emitovanje podnosioca prijave predstavlja zaštićenu "imovinu" u smislu člana 1 Protokola br. 1. Dom je izričito ostavio ovo pitanje otvorenim.

Član 6 Konvencije

Dom je utvrdio da je Bosna i Hercegovina povrijedila pravo podnosioca prijave na javnu raspravu pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, koje je zaštićeno stavom 1 člana 6 Konvencije. Dom zaključuje da je u osporene postupke pred CRA bilo uključeno odlučivanje o "građanskim pravima i slobodama" podnosioca prijave; prema tome, član 6 Konvencije je bio primjenjiv u ovim postupcima. Dom je dalje zaključio da je CRA "obrazovana na osnovu zakona"; međutim, CRA nije "nezavisan i nepristrasan sud", i ona ne obezbjeđuje "javnu raspravu" u smislu stava 1 člana 6. Dom je, međutim, istakao da je sud (tj. Sud Bosne i Hercegovine) sa odgovarajućim procesnim garancijama bio u funkciji i da je mogao odlučivati po žalbama na konačne upravne odluke CRA u toku relevantnog vremenskog perioda, onda bi Dom prihvatio da je CRA, kao organ uprave, postupala u okviru svojih nadležnosti i da su njeni postupci bili potpuno ispravni i pravični.

Član 13 Konvencije

Uzevši u obzir zaključak da je tužena Strana povrijedila prava podnosioca prijave zaštićena članom 6 Konvencije, Dom je odlučio da nije potrebno ispitati prijavu po članu 13 Konvencije, pošto su zahtjevi člana 13 manje strogi od zahtjeva člana 6 Konvencije, i u kontekstu ovog predmeta obuhvaćeni su zahtjevima stava 1 člana 6 Konvencije.

Izdvojena mišljenja o slaganju/neslaganju

U svom izdvojenom mišljenju o slaganju gosp. Andrew Grotrian dodao je obrazloženju Doma da je osporeni postupak pred CRA podrazumijevao odlučivanje o "građanskim pravima i obavezama" podosioca prijave u smislu člana 6 stav 1 Konvencije i da je radi toga član 6 primjenjiv na ove postupke. On je nadalje istakao da iz odluke Doma ne slijedi obavezno da će član 6 biti primjenjiv i na druge funkcije CRA, kao što je dodjela dozvola.

U izdvojenom mišljenju o slaganju gđe Michele Picard, kojem se pridružio i gosp. Andrew Grotrian, ona je navela da smatra da obrazloženje većine nije potpuno jasno. Po njenom mišljenju, cijelom tom sistemu nedostaje izgled nezavisnosti i nepristrasnosti. Ona je ustvrdila da je miješanje ovlašćenja u okviru istog organa dovoljno da cijela institucija ostavlja dojam pristrasnosti.

Gosp. Manfred Nowak je, u svom izdvojenom mišljenju o dijelimičnom neslaganju kojem se pridružio gosp. Dietrich Rauschning, iznio mišljenje da privremena dozvola ne podrazumijeva nikakvo građansko pravo. S obzirom na to, član 6 nije bio primjenjiv u postupku dodjele ili ukidanja ni privremenih ni dugoročnih dozvola. On je objasnio i zašto se ne slaže sa obrazloženjem većine da CRA nije ispunila uslove nezavisnog i neprestrasnog suda, kako se zahtijeva članom 6 (ako bi se ova odredba smatrala primjenjivom).

Gosp. Miodrag Pajić je uložio izdvojeno mišljenje o neslaganju u kojem je zaključio da je došlo do povrede člana 10 Konvencije. On nije smatrao da je ukidanje privremene dozvole od strane CRA bilo proporcionalno ostvarivanju opravdanog cilja zaštite prava drugih niti zaštiti javne bezbjednosti. On je pritom zaključio da privremena dozvola predstavlja "imovinu" zaštićenu članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju te da je došlo do povrede ovog člana. Konačno, on se nije mogao složiti da je samo utvrđivanje povrede ljudskih prava zagarantovanih članom 6 Konvencije dovoljna satisfakcija.

Gosp. Vitomir Popović je, u svom izdvojenom mišljenju o neslaganju, obrazložio da je trebalo da Dom donijese odluku kojom se utvrđuje povreda člana 10 Konvencije i, štaviše, da je trebalo ranije da izda naredbu za privremene mjere kako bi se stavila van snage suspenzija i kasnije ukidanje privremene dozvole za emitovanje podnosioca prijave od strane CRA. U pogledu naređenog pravnog lijeka, on je zaključio da je utvrđivanje povrede stava 1 člana 6 Konvencije očigledno neproporcionalno ustanovljenoj povredi.


Odluka usvojena 3. juna 2002. godine
Odluka uručena 5. jula 2002. godine