XI ZAKLJUČAK

Bosna i Hercegovina je 24. aprila 2002. godine postala 44. članica Vijeća Evrope. Reforma sudstva i puno izvršenje odluka Doma su bile dva od mnogih uvjeta koje je ova zemlja morala ispuniti prije prijema. Ova dva uvjeta nisu ispunjena prije prijema i sada su dio post-prijemnih uvjeta koje treba naknadno ispuniti. Što se tiče odluka Doma, izvršenje može biti ocijenjeno kao dobro u Federaciji i osrednje u Republici Srpskoj iako mnoge odluke, posebno one koje se tiču obnove džamija, diskriminacije u pravu na rad i policijske istrage o maltretiranju od strane službenika i o nestalim osobama, još uvijek nisu u potpunosti izvršene. Čini se da je organima vlasti bilo lakše da vrate povratnike u njihove domove i isplate kompenzaciju koju je naredio Dom, iako još uvijek postoje naredbe takve vrste u kojima je rok za izvršenje davno istekao.

U pogledu sudstva u Bosni i Hercegovini, trenutna situacija se po kvalitetu mnogo ne razlikuje od one koja je postojala 1996. godine. Sud Bosne i Hercegovine još uvijek nije formiran, određene odluke domaćih sudova još uvijek se ne izvršavaju, a politički utjecaj na sudstvo je još uvijek uobičajena stvar. Načinjen je nesiguran pomak, a planirana je sistematičnija reforma sudstva pod pokroviteljstvom Neovisne komisije za sudstvo. Međutim, potrebni su konkretni rezultati prije nego što se bude moglo reći da sudstvo pruža pouzdane pravne lijekove kako bi se ispravila nepravda počinjena od strane organa vlasti.

U međuvremenu Dom nastoji ispuniti tu prazninu, koja se očituje u hiljadama prijava podnesenih Domu. Biće potrebna jaka politička volja, ne samo međunarodne zajednice već i samih domaćih organa vlasti, kako bi se izvršila sistematska i suštinska reforma potrebna da bi se stvorilo zaista neovisno sudstvo u Bosni i Hercegovini. Samo tada može prevladati vladavina prava u ovoj zemlji. U suprotnom, neće biti riješeni problemi kojima se sada bavi Dom, te će ih Vijeće Evrope i Evropski sud za ljudska prava samo naslijediti.