III MANDAT I NADLEŽNOST DOMA

Mandat Doma za ljudska prava je formulisan u članu II Aneksa 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dom ima mandat da razmatra navodna i očigledna kršenja ljudskih prava kako je to predviđeno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, i navodnu i očiglednu diskriminaciju u uživanju prava i sloboda predviđenih u Konvenciji i 15 drugih međunarodnih sporazuma navedenih u Dodatku uz Aneks 6. Dom može primati samo one prijave koje se tiču stvari koje su u okviru odgovornosti jedne od Strana potpisnica Aneksa 6 (Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska), i koje su se desile ili nastavile nakon što je Dejtonski mirovni sporazum stupio na snagu (14. decembra 1995. godine). Posebna prednost se daje navodima o naročito ozbiljnim ili sistematskim kršenjima, kao i onim koja su zasnovana na navodnoj diskriminaciji po zabranjenim osnovama.
Dom može primati prijave u vezi takvih kršenja ljudskih prava direktno od svake od Strana potpisnica Aneksa 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma ili od pojedinaca, nevladinih organizacija ili grupa pojedinaca koji tvrde da su žrtve kršenja ljudskih prava, koje je počinila neka od Strana, ili koji djeluju u ime navodnih žrtava koje su preminule ili nestale.

Prema uvjetima iz Aneksa 6, kada primi prijavu, Dom mora odlučiti da li da je prihvati ili odbaci, uzimajući u obzir nekoliko kriterija navedenih u članu VIII. Ovi kriteriji uključuju: a) da li postoje djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, i da je prijava podnesena Komisiji (Domu ili BiH Ombudsmanu) u roku od šest mjeseci od datuma donošenja konačne odluke; b) da li je prijava u suštini ista kao stvar koju je Dom već ispitivao; c) da li je prijava nespojiva sa Sporazumom o ljudskim pravima, potpuno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava na žalbu; i d) da li se prijava tiče stvari koja je trenutno pred nekim drugim međunarodnim tijelom za ljudska prava ili drugom Komisijom uspostavljenom Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Procedura Doma sačinjena je po ugledu na Evropski sud za ljudska prava. Ako Dom na samom početku ne odluči da je prijava neprihvatljiva ili da je treba brisati, traže se pismena zapažanja od podnosioca prijave i od tužene Strane nakon čega Dom razmatra predmet i donosi odluku. Pored pismenog postupka, Dom može odlučiti da zakaže javnu raspravu kako bi strane iznijele usmene argumente, a svjedoci i vještaci predočili dokaze. Dom takođe može zatražiti pismene ili usmene podneske amicus curriae. Ukoliko Dom ustanovi povredu, on u svojoj odluci o meritumu izdaje naredbu u kojoj naznačava mjere koje tužena Strana mora poduzeti kako bi ispravila kršenje, uključujući naredbe da se sa određenim djelovanjem prestane ili da se od njega uzdrži ili davanje novčane naknade. U bilo kojoj fazi postupka Dom može narediti i privremene mjere ili pokušati da omogući prijateljsko rješenje zasnovano na poštivanju ljudskih prava. Odluke Doma su konačne i obavezujuće i tužene Strane ih moraju u potpunosti izvršiti. Odluke Doma se prosljeđuju Uredu Visokog predstavnika (OHR-u) i Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE-u) radi nadgledanja njihovog sprovođenja.