Aneks 6 općeg okvirnog
mirovnog sporazuma
Članovi Doma
za ljudska prava
Datumi
zasjedanja Doma
Pravila procedure
Doma za ljudska prava
Mjesečni statistički pregledi
Statistički grafikoni
Saopštenja za štampu
Godišnji izvještaj
Pretražite odluke Doma

  Aneksi
                 
 

Predmet br.: CH/99/1961
Podnosilac prijave: Azra ZORNIC
Tuzena Strana: Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska
Datum urucenja: 8. februar 2001. godine


ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Cinjenicno stanje

Predmet se tice pokusaja podnosioca prijave, drzavljanke Bosne i Hercegovine, da stupi u posjed stana koji se nalazi na Dobrinji, Sarajevo. Ona je nosilac stanarskog prava na stanu i koristila ga je sa svojom porodicom sve do 1992. godine, kada je bila prisiljena da ga napusti zbog neprijateljstava. Podnosilac prijave je tvrdila da je podrucje na kojem se stan nalazi, de jure, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, dio Federacije Bosne i Hercegovine. Medjutim, ono je, de facto, bilo pod kontrolom Republike Srpske. Predmetno podrucje, duz medjuentitetske linije razgranicenja, bilo je predmet spora izmedju Federacije i Republike Srpske. Podnosilac prijave je tvrdila da zbog ovakve situacije ona nije mogla da stupi u posjed svog stana. Pokrenula je upravni postupak kod relevantnih organa Federacije i Republike Srpske. Podnosilac prijave trenutno koristi drugi stan u Federaciji, a prijeratni korisnik, koji ima stanarsko pravo nad tim stanom, pokrenuo je postupak za stupanje u posjed istog.

Prihvatljivost

Prvo, zapazajuci da Drzava nije imala primjedbu na prihvatljivost prijave protiv nje po bilo kojoj osnovi, Dom je prijavu proglasio prihvatljivom protiv Drzave. Drugo, Dom je ustanovio da je, bez obzira da li je podrucje na kojem se nalazi stan podnosioca prijave na strani medjuentiteske linije razgranicenja Republike Srpske, odgovornost Republike Srpske ukljucena jer ona sprovodi stvarnu kontrolu nad ovim podrucjem. Nalazeci da se pravni lijekovi, dostupni podnosiocu prijave u Republici Srpskoj, nisu pokazali djelotvornim u ovom predmetu, Dom je prijavu proglasio prihvatljivom i protiv Republike Srpske. Trece, zapazajuci da je Federacija zahtijevala od Doma da predmet proglasi prihvatljivim protiv sve tri tuzene Strane, Dom je predmet proglasio prihvatljivim i protiv Federacije.

Meritum

Clan 8 Konvencije

Prvo, zapazajuci da ogranicen i jasno odredjen okvir odgovornosti Bosne i Hercegovine predvidjen sadasnjim Ustavom ne ukljucuje pitanja postavljena u prijavi, Dom je smatrao da Drzavu ne bi trebalo drzati odgovornom za bilo koje krsenje prava podnosioca prijave prema clanu 8 Konvencije.

Drugo, Dom je zakljucio da podnosilac prijave nije mogla da stupi u posjed svog stana zbog propusta organa Republike Srpske da djelotvornije rjesavaju njen predmet, koji je ona pokrenula pred tim organima i stoga je Republika Srpska odgovorna za uplitanje u prava podnosioca prijave na postivanje njenog doma. S obzirom da Zakon o prestanku primjene Zakona o napustenoj imovini zahtijeva da relevantni organ donese odluku po zahtjevu podnosioca prijave u roku od 30 dana od primitka istog, a organi su donijeli odluku po zahtjevu podnosioca prijave poslije vise od godinu dana, to postupci organa Republike Srpske nisu bili "u skladu sa zakonom". Dakle, postojala je povreda prava podnosioca prijave od strane Republike Srpske na postivanje njenog doma zagarantovanog clanom 8.

Trece, Dom je zapazio da obaveza Federacije da obezbijedi podnosiocu prijave postivanje njenog doma zahtijeva od Federacije ne samo da uspostavi rezim zakonodavstva koji ce omoguciti osobama koje su izgubile posjed svojih domova da se vrate u posjed istih, vec i da osigura postupanje u skladu sa tim rezimom u pojedinacnim slucajevima. Dom je dalje zapazio da Federacija nije tako uradila jer je postupak podnosioca prijave jos uvijek bio u toku, uprkos tome sto su zakonski rokovi za donosenje odluke istekli. Prema tome, Dom je smatrao da je Federacija propustila da ispostuje pozitivne obaveze koje su joj nametnute clanom 8, pa je time prekrsila prava podnosioca prijave po toj odredbi.

Clan 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju

Iz istih razloga koji su dati u kontekstu ispitivanja ovog predmeta prema clanu 8, Dom je nasao da se Drzava ne moze smatrati odgovornom za bilo koju povredu prava podnosioca prijave prema clanu 1 Protokola br. 1, ali da su i Federacija i Republika Srpska povrijedile pravo podnosioca prijave na mirno uzivanje posjeda zagarantovano clanom 1 Protokola br. 1.

Pravni lijekovi

Dom je naredio Republici Srpskoj da hitno poduzme sve neophodne korake kako bi omogucila podnosiocu prijave da stupi u posjed stana i da plati podnosiocu prijave 2000 KM na ime kompenzacije za pretrpljenu moralnu patnju. Dom je naredio Federaciji da plati 1000 KM na ime kompenzacije za moralnu patnju.

Izdvojena misljenja o slaganju/neslaganju

Gosp. Manfred Nowak, kojem su se pridruzili gosp. Dietrich Rauschning i gosp. Hasan Balic, u svom izdvojenom misljenju koje je prilozio, ustvrdio je da je Dom trebao da obradi pitanje lokacije medjuentitetske linije razgranicenja. Njegov je argument da je de facto okupacija dijelova teritorije Federacije od strane Republike Srpske bila povreda Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja je lisila podnosioca prijave njenog prava da nadlezne vlasti, tj. vlasti Federacije, odluce po njenom zahtjevu za povrat stana u posjed i da joj omoguce povrat u isti. Prema tome, Republika Srpska snosi glavnu odgovornost za povrede prava podnosioca prijave. Najvaznije, gosp. Nowak je nasao da je neprihvatljivo da nijedna od tri Strane nije poduzela efikasne korake da se ovaj spor oko teritorije rijesi. Ova pasivnost je dovela do situacije da je podnosilac prijave bila lisena svoga prava na djelotvoran pravni lijek, pa su, prema tome, sve tuzene Strane prekrsile prava podnosioca prijave na djelotvoran pravni lijek po clanu 13.

U svom izdvojenom misljenju o neslaganju gosp. Viktor Masenko-Mavi je ustvrdio da su pitanja na koja se podnosilac prijave zali jasno u okviru odgovornosti Drzave i da je Drzavu trebalo smatrati odgovornom za povrede prava podnosioca prijave. S druge strane, gosp. Masenko-Mavi uvjerava da Dom nije trebao zakljuciti da je Federacija odgovorna jer nije poduzela nikakvu radnju kojom se ukazuje na povredu prava podnosioca prijave i nije imala nadleznost za povrat podnosioca prijave u stan koji se nalazi na podrucju koje je kontrolisala Republika Srpska.

Gosp. Mato Tadic i gosp. Zelimir Juka su se pridruzili izvojenom misljenju gosp. Masenka-Mavija o neslaganju u dijelu koji se tice odgovornosti Drzave.

Odluka od 9. januara 2001. godine
Odluka urucena 8. febrauara 2001. godine