Predmet br.: CH/98/1309, CH/98/1312, CH/98/1314, CH/98/1318, CH/98/1319, CH/98/1321, CH/98/1322, CH/98/1323 i CH/98/1326
Podnosilac prijave: Almasa KAJTAZ, Dobrila BIJEDIC, Azira SIVCEVIC, Altijana MESIC, Rasema BEGIC, Elvedin DEVIC, Radenka CVIJETIC, Jasna SLJIVO i Dzenana SEHOVIC
Tuzena Strana: Bosna i Hercegovina
Datum urucenja: 7. septembar 2001. godine

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Cinjenicno stanje

Podnosioci prijava, koji su razlicitih nacionalnosti, bili su radnici u Ministarstvu pravde i opce uprave bivse Republike Bosne i Hercegovine. U decembru 1997. godine uspostavljeno je novo Ministarstvo za civilne poslove i komunikacije (u daljem tekstu Ministarstvo) a podnosioci prijava nisu zvanicno rasporedjeni na bilo koje radno mjesto u tom novom Ministarstvu. Podnosioci prijava navode da su nakon uspostavljanja Ministarstva nastavili da rade u novom Ministarstvu na istim radnim mjestima do razlicitih datuma pocetkom 1999. godine. Dana 8. septembra 1998. godine saznali su da su dobili status "nerasporedjenih" radnika i da su kao rezultat toga dobili nize plate od drugih zaposlenih te da su prestali dobijati naknade pocevsi od juna 1998. godine ili pribliznog datuma. Prestali su primati bilo kakvu naknadu 31. decembra 1998. godine. Stvarno su prestali raditi negdje izmedju januara i marta 1999. godine. Nikad nisu dobili rjesenja o prestanku radnog odnosa ili o odredjivanju njihovog statusa kao nerasporedjenih radnika. U novembru 1998. godine podnosioci prijava, osim jednog, pokrenuli su parnicni postupak pred Opcinskim sudom I u Sarajevu, ali nikakva odluka nije jos donesena.

Prihvatljivost

Dok su svi osim jednog podnosioca prijave podnijeli tuzbe pred Opcinskim sudom I u Sarajevu, tuzena Strana nije vjerovala da Opcinski sud ima nadleznost i nije se branila u tim sudskim postupcima. Tako tuzena Strana nije mogla tvrditi da je pravni lijek "efikasan". Uz to, posto podnosioci prijava nisu imali potrebna rjesenja na osnovu kojih bi osporili zakonitost odluke kojom prakticno prestaje njihovo zaposlenje i posto nije postojao drzavni sud a posto nije imenovan drzavni tuzilac za zastupanje Bosne i Hercegovine pred sudovima Federacije, nije postojao efikasan pravni lijek za navodne povrede na koje su se podnosioci prijava zalili. Tako se od podnosilaca prijava nije moglo traziti da iscrpe bilo koji dalji domaci pravni lijek, i Dom je prijave proglasio prihvatljivim u cjelini.

Meritum

Clan 6 Konvencije

Dom je zakljucio da to sto se Opcinski sud konacno proglasio kompetentnim ili ne da saslusa ove predmete, ukupan pravni sistem za rjesavanje ovih zahtijeva nije dovoljno koherentan ili jasan. Podnosioci prijava nisu imali sud pred kojim bi se njihovi zahtjevi saslusali. Mogucnost da se podnese zahtjev, i da zatim po tom zahtjevu ne bude odluceno, ne ispunjava zahtjeve clana 6(1). Prema tome Bosna i Hercegovina je povrjedila pravo podnosilaca prijava na praktican, efikasan pristup sudu.

Clan 13 Konvencije

U svjetlu njegove odluke koja se tice clana 6, Dom je smatrao da ne mora ispitati predmet po clanu 13, koji garantuje pravo na efikasan pravni lijek pred domacim organima vlasti.

Diskriminacija

Dom je razmatrao navod podnosilaca prijava o diskriminaciji u vezi sa clanom 25(c) Medjunarodnog ugovora o gradjanskim i politickim pravima, koji garantuje pristup "javnoj sluzbi" bez diskriminacije. Dom je nasao da je postojalo drugacije ponasanje prema svim podnosiocaima prijava zasnovano na nacionalnom porijeklu sa ciljem unapredjenja povjerenja javnosti u administraciju Vlade Bosne i Hercegovine u posljedicama rata kroz princip "jednake zastupljenosti".

Dok drugacije ponasanje koje proistice iz pokusaja da se ostvari pravedna zastupljenost moze sluziti legitimnom cilju, da bi taj cilj bio postignut na zakonit nacin proces mora biti transparentan, pravican i objektivan. Nisu dati jasni razlozi zasto bas ovi podnosioci prijava nisu zaposleni. Dalji dokaz nejasnog i neodgovarajuceg postupka izbora je utvrdjen u vezi sa podnosiocima koji su iz mjesovitih brakova ili su u mjesovitim brakovima, ili u vezi sa podnosiocem prijave srpske nacionalnosti koji zivi u Federaciji. Posto Dom nije mogao utvrditi da su sredstva koja su upotrijebljena bila proporcionalna zeljenom cilju, smatrao je da su podnosioci prijava diskriminisani po osnovu nacionalnog i etnickog porijekla u uzivanju prava na pristup javnoj sluzbi, cime je Bosna i Hercegovina prekrsila svoje obaveze po Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Pravni lijekovi

Dom je naredio Bosni i Hercegovini da podnosiocima prijava isplati razlicite iznose na ime kompenzacije za izgubljenu zaradu, beneficije i moralnu stetu.
Odluka usvojena 4. septembra 2001.
Odluka urucena 7. septembra 2001.

ODLUKA O ZAHTJEVU ZA PREISPITIVANJE
Odluka o zahtjevu za preisptivanje nije donesena do 31. decembra 2001. godine.