Predmet br.: CH/00/5480
Podnosilac prijave: Aziz DAUTBEGOVIC i 51 drugi mjestanin sela Duge
Tuzena Strana: Federacija Bosne i Hercegovine
Datum urucenja: 6. juli 2001. godine

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Cinjenicno stanje

Podnosioci prijave, koji su bosnjackog porijekla, su mjestani sela Duge u Opcini Prozor-Rama, u Federaciji Bosne i Hercegovine. Selo se nalazi kod Vrela Krupic na obalama rijeke Buk koja se ulijeva u rijeku Duscicu, formirajuci usput dva vodopada. Selo je dobilo ime po dugama koje se cesto pojavljuju na nebu iznad vodopada, a ovaj je predio poznat zbog svoje izuzetne prirodne ljepote. Podnosioci prijave smatraju rijeku i vodopade integralnim dijelom svojih zivota. Oni su poljoprivrednici u ruralnom podrucju koji se izdrzavaju poljoprivrednom proizvodnjom koja zavisi od rijeke.

Predmet se tice navodne prijetnje podnosiocima prijave od neposredne stete koja moze biti nanijeta njihovim domovima, prihodima i dobrobiti zbog planirane izgradnje hidroelektrane kod njihovog sela i unutar zasticenog lokaliteta prirodnog naslijedja. Ovu izgradnju odobrila je Opcina Prozor-Rama, a investitori projekta elektrane, uz ostale saglasnosti, pribavili su i uvjerenje o uvjetima uredjenja prostora izdato 13. maja 1996. i gradjevinsku dozvolu izdatu 14. maja 1996. godine.

Podnosioci prijave su tvrdili da ce, ukoliko se nastavi sa planiranom izgradnjom elektrane, biti prekrsena njihova prava zasticena clanovima 8, 6 i 13 Konvencije, te clanom 1 Potokola br. 1 uz Konvenciju. Podnosioci prijave su dalje naveli da su izlozeni diskriminaciji na osnovu svoga etnickog porijekla u uzivanju ovih prava. Dana 4. septembra 2000. godine, Dom je naredio tuzenoj Strani, kao privremenu mjeru, da preduzme sve neophodne mjere da se osigura obustava gradjevinskih radova na planiranoj hidroelektrani kod sela Duge. Dom je naknadno produzio naredbu za privremenu mjeru dok ne usvoji konacnu odluku u predmetu ili naredi njeno povlacenje.

Prihvatljivost

Posto je prvo zapazio da je dozvola za koristenje zemljista za izgradnju elektrane bila izdata nakon stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, Dom je ustanovio da prijava spada u njegovu nadleznost ratione temporis. Dom je kao drugo ustanovio da se od podnosilaca prijave nije moglo zahtijevati da koriste jos neke pravne lijekove. Kao trece, zapazajuci da hidroelektrana nije izgradjena, te da nisu potkrijepljani navodi da bi elektrana znacila uplitanje u imovinu podnosilaca prijave, Dom je proglasio ocito neutemeljenim tvrdnje podnosilaca prijave u vezi clana 1 Protokola br. 1. Kao cetvrto, zapazajuci da podnosioci prijave nisu nikad trazili da se njihova prava utvrde pred gradjanskim sudom, Dom je proglasio neprihvatljivim njihove tvrdnje u vezi clana 6 zbog ocite neutemeljenosti. Peto, zapazajuci da prima facie predmet ne postoji protiv tuzene Strane u odnosu na diskriminaciju, Dom je i navode podnosilaca prijave o diskriminaciji proglasio neprihvatljivom zbog ocite neutemeljenosti. Konacno, Dom je proglasio prihvatljivim preostale tvrdnje podnosilaca prijave.

Meritum

Clan 8 Konvencije

Dom je prvo razmatrao je li bilo uplitanja u pravo podnosilaca prijave na postivanje njihovog privatnog i porodicnog zivota i doma. Dom je ustanovio da bi izgradnja hidroelektrane znacila uplitanje u zasticena dobra prirodnog naslijedja kod sela Duge. S obzirom na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava, Dom je ustanovio da se moze tvrditi da podnosioci prijave imaju pravo prema clanu 8 na zastitu svoga tradicionalnoga nacina zivota kao poljoprivrednika u ruralnoj zoni zasticenoj kao dobro prirodnog naslijedja. Tako je Dom nasao da je to sto je tuzena Strana odobrila izgradnju elektrane kod sela Duge na lokaciji, cime bi se direktno ugrozio tradicionalan nacin zivota podnosilaca prijave, predstavljalo uplitanje u njihova prava na privatan i porodicni zivot i dom, koja su zasticena clanom 8.

Dom je zatim ispitao da li je uplitanje tuzene Strane u zasticena prava podnosilaca prijave bilo opravdano u skladu sa zahtjevima iz clana 8(2). Dom je zapazio da su se u vrijeme uplitanja na teritoriji Federacije primjenjivale dvije grupe zakona u vezi zastite prirode i prostornog uredjenja: jedna grupa koju su donijele vlasti bivse Republike Bosne i Hercegovine i druga koju su donijele vlasti bivse "Hrvatske zajednice Herceg-Bosna." Kada je analizirao je li uplitanje u prava podnsilaca prijave bilo "u skladu sa zakonom", Dom je pojedinacno razmotrio svaku od ove dvije grupe zakona. Dom je ustanovio da su prema obje grupe zakona nadlezne vlasti propustile pribaviti neophodnu saglasnost za zastitu prirode od vladinog tijela odgovornog za pruzanje takve zastite, te da su propustile da daju podnosiocima prijave priliku da ucestvuju u upravnom postupku oko izdavanja saglasnoti i dozvola za gradnju. Stoga uplitanje u zasticena prava podnosilaca prijave nije bilo u skladu sa zakonom, pa je tuzena Strana povrijedila prava podnosilaca prijave prema clanu 8.

Pravni lijekovi

Dom je naredio Federaciji da, ukoliko budu neophodne dodatne mjere za zastitu prava podnosilaca prijave u odnosu na dobra prirodnog naslijedja kod sela Duge, sprijeci izgradnju zgrada i drugih objekata na lokalitetu zasticenog dobra prirodnog naslijedja ukoliko dozvola za takvu izgradnju ne bude odobrena u skladu sa zakonom. Dom je takodje naredio Federaciji da isplati podnosiocima prijave pausalan iznos od 2.000 KM kao punu kompenzaciju za troskove postupka.

Odluka usvojena 2. jula 2001. godine
Odluka urucena 6. jula 2001. godine