Predmet br.:CH/97/60, CH/98/276, CH/98/287, CH/98/362 i CH/99/1766
Podnosilac prijave: Andrija MIHOLIC, Bozo CORAPOVIC, Milorad CIRIC, Dusan RISTIC and Mihajlo BUZIC
Tuzena Strana: Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine
Drugi naziv: "Predmet 3a."
Datum urucenja: 7. decembar 2001.

ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Cinjenicno stanje

Ovi predmeti se ticu pokusaja podnosilaca prijava, koji su bili pripadnici Jugoslovenske narodne armije (u daljem tekstu JNA) da povrate u posjed svoje stanove u Bosni i Hercegovini. Svi podnosioci prijava su sa JNA zakljucili ugovore o otkupu stanova negdje izmedju novembra 1991. godine i marta 1992. godine. Svi podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadleznim organima za povrat posjeda svojih stanova. U svim ovim predmetima, nadlezni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat. U tri predmeta, zalbe podnosilaca prijava su u postupku pred kantonalnim sudovima. Podnosioci prijava nisu bili u mogucnosti da povrate u posjed svoje stanove zbog primjene clana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima (u daljem tekstu clan 3a.) u vezi sa clanom 39e. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Clanom 3a. se sprjecavaju osobe, koje su bile u aktivnoj vojnoj sluzbi u JNA 30. aprila 1991. godine, koje nisu bile drzavljani Bosne i Hercegovine od tog dana i koje nisu dobili status izbjeglice ili drugi vid zastite u zemlji van bivse Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije (u daljem tekstu SFRJ), da povrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. Pored toga, osobama koje su ostale u aktivnoj vojnoj sluzbi bilo kojih oruzanih snaga van teritorije Bosne i Hercegovine poslije 14. decembra 1995. godine je onemoguceno da povrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. U vrijeme razmatranja, prijave podnosilaca prijava su bile u toku postupka pred Komisijom za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljem tekstu Komisija).

Prihvatljivost

Dom je zapazio da stvari na koje su se zalili podnosioci prijava nisu bile u nadleznosti Bosne i Hercegovine. Medjutim, Dom je ustanovio da zahtjevi podnosilaca prijava, u svom pocetku, proizilaze iz Uredbe od 22. decembra 1995. godine kojom su svi JNA ugovori ponisteni i koju je donijelo Predsjednistvo Bosne i Hercegovine a usvojila Skupstina Republike kao zakon. Kako su podnosioci prijava naveli da se jos uvijek osjecaju posljedice te Uredbe, Dom je prijave proglasio prihvatljivim u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.

Sto se tice Federacije, Dom je prvo ustanovio, s obzirom da je clan 3a. odredba zakona Federacije, da je Federacija odgovarajuca tuzena Strana za navode povrede koje proizilaze ih primjene clana 3a. od strane organa vlasti Federacije. Drugo, Dom je zapazio da cak i da su podnosioci prijava pokusali da iskoriste dodatne pravne lijekove koji su im dostupni, oni ne bi imali izgleda da uspiju i da se, prema tome, od podnosilaca prijava ne moze zahtijevati da iscrpe bilo koji dodatni domaci pravni lijek. Trece, Dom se prisjetio svoje ranije odluke da zahtjevi podnosilaca prijava koji su u toku pred Komisijiom ne sprjecavaju Dom da ispita prijave. Radi toga, Dom je prijavu proglasio prihvatljivom protiv Federacije.

Meritum

Clan 1 Protokola br. 1

Dom se prisjetio da su prava po ugovoru o otkupu stana, zakljucenim sa JNA, predstavljala "imovinu" u smislu clana 1 Protokola br. 1. Dom je dalje ustanovio da je efekat Uredbe od 22. decembra 1995. godine bio da se poniste prava podnosilaca prijava stecena kupoprodajnim ugovorima i da su Zakonom o prestanku primjene Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo podnosioci prijava i dalje lisavani svojih prava. Prema tome, svakom podnosiocu prijave je bila "oduzimana njegova imovina" i prema njemu je postupano drugacije. Dalje, cak i da su ti razlozi koje je iznijela Federacija za takvo oduzimanje bili "opravdani ciljevi", Dom bi trebao da pronadje razuman odnos proporcionalnosti izmedju upotrijebljenih sredstava i cilja koji se zeli ostvariti da ne bi nasao povredu.

Nakon poblizeg razmatranja odredbi clana 3a., Dom je zakljucio da nema razumnog odnosa proporcionalnosti u vezi sa razlicitim postupanjem prema podnosiocima prijava i ostvarivanjem navedenih ciljeva Federacije. Radi toga, Dom je ustanovio da je Bosna i Hercegovina prekrsila prava podnosilaca prijava po clanu 1 Protokola br. 1, te da je Federacija prekrsila pravo podnosilaca prijava po clanu 1 Protokola br. 1 i da ih je diskriminisala u uzivanju tog prava.

Clan 8 Konvencije

S obzirom na svoj nalaz po clanu 1 Protokola br. 1 Dom je ustanovio da nije neophodno da ispita da li je doslo i do povrede po clanu 8.

Clan 6 Konvencije

S obzirom na svoju odluku u vezi sa clanom 1 Protokola br. 1 i diskriminaciju u uzivanju prava koja su njime zasticena, Dom je zakljucio da nije neophodno da ispita predmete po clanu 6.

Clan 13 Konvencije

S obzirom na svoju odluku u vezi sa clanom 1 Protokola br. 1 i diskriminaciju u uzivanju prava koja su njime zasticena, Dom je zakljucio da ne mora ispitati predmete po clanu 13.

Pravni lijekovi

Dom je Federaciji naredio da preduzme sve neophodne korake kako bi stavio van snage ponistenja ugovora svih pet podnosilaca prijava i dozvolio uknjizbu vlasnistva na njihovim stanovima. Za dva podnosioca prijava, Dom je Federaciji naredio da preduzme sve neophodne korake da im omoguci da povrate svoje stanove u posjed.

Misljenja o neslaganju/slaganju

Gosp. Manfred Nowak, kome se pridruzila gdja Michèle Picard, prilozio je svoje misljenje o djelimicnom neslaganju u kome se ne slaze sa nalazom da je uplitanje u pravo na imovinu podnosilaca prijava, koji su ostali u aktivnoj vojnoj sluzbi u JNA u toku rata i u aktivnoj sluzbi Vojske Savezne Republike Jugoslavije, naknadno bilo neproporcionalno ili cak diskriminatorno. Gosp. Novak je obrazlozio da takvo uplitanje spada u siroku slobodu odlucivanja koju vlade uzivaju po clanu 1 Protokola br. 1.

Gosp. Hasan Balic je prilozio misljenje o djelimicnom neslaganju u kome je obrazlozio da tuzena Strana, u svrhu zastite legitimnih interesa gradjana i prava na njihovu imovinu koja je jos uvijek u drustvenom vlasnistvu, ima pravo da donese zakone koji bi zastitili takvu imovinu dok ona svim gradjanima ne bude jednako pristupacna; i da tri podnosioca prijave nisu pretrpjela diskriminaciju prava na mirno uzivanje imovine.

Gosp. Dietrich Rauschning je prilozio misljenje o slaganju u kome je obrazlozio da je razumljivo da su neki od podnosilaca prijava bili vlasnici stanova ali da nisu imali pravo da ih koriste.

Odluka usvojena 9. novembra 2001. godine
Odluka urucena 7. decembra 2001. godine

ODLUKA O ZAHTJEVU ZA PREISPITIVANJE

Odluka o zahtjevu za preispitivanje nije donesena do 31. decembra 2001. godine.