I UVOD

U toku 2000. godine Dom za ljudska prava je nastavio sa izvršavanjem svog mandata. Tokom godine, primio je prijava u onom broju kao u prethodne četiri godine svog postojanja. Do kraja 2000. godine Dom je registrovao ukupno 6.675 pojedinačnih prijava. Kako bi što efikasnije odgovorio na ovo povećanje broja predmeta usvojene su nove prakse i procedure. Kao rezultrat toga Dom je uspio da samo u jednoj godini donese odluke u onoliko predmeta koliko ih je imao ukupno u prethodne četiri godine postojanja. Samo u 2000. godini Dom je donio 377 zasebne odluke rješavajući 438 pojedinačnih prijava. Od marta 1996. godine, kada je Dom konstituiran, do 2000. godine Dom je donio ukupno 669 zasebne odluke rješavajući 846 pojedinačne prijave. I pored toga, finansijska i prostorna ograničenja onemogućit će znatno poboljšanje u tom pravcu. Ipak, postoji odlučnost unutar Doma da se nađe način za donošenje odluka u još više predmeta u budućnosti, a da se u isto vrijeme zadrži predanost da se u potpunosti razmotri svaki pojedinačni predmet koji je pred njim.

Kao i ranijih godina, znatan broj prijava primljenih u 2000. godini odnosi se na stambena pitanja. Ovo jasno pokazuje da pitanje povratka izbjeglica i raseljenih osoba u njihove prijeratne domove, bitni dio Daytonskog mirovnog sporazuma, još treba da rješavaju tužene Strane ili Međunarodna zajednica. Značajan trend koji je zabilježen u 2000. godini bila je stopa kojom je Dom registrovao prijave u kojima se žalbeni navodi odnose na lokalne organe vlasti koji ne izvršavaju odluke dobijene od Komisije za imovinske zahtjeve. Ovo se dešava i pored toga što je Visoki predstavnik nametnuo entitetske zakone za izvršenje ovakvih odluka. Ako ova situacija potraje, Dom može očekivati da primi više od hiljadu takvih prijava u 2001. godini.

U 2000. godini uočen je značajan napredak u izvršavanju odluka Doma za ljudska prava. Ali, taj napredak nije jednak širom zemlje. Najuočljivije je da se Republika Srpska još uvijek opire punom poštivanju odluka Doma. Negativan trend je, takođe, očigledan u izvršenju nekih odluka; kada uđu u posjed, podnosioci prijava nalaze unutrašnjost svojih stanova i kuća opljačkane i uništene od strane prethodnih korisnika uz pristanak lokalnih vlasti. Ovaj nedostatak zaštite jasno pokazuje neraspoloženje dijela nekih javnih organa vlasti prema povratku izbjeglica i raseljenih osoba u njihove prijeratne domove.

Godina 2000. je bila takođe posljednja u petogodišnjem periodu tranzicije za Dom za ljudska prava prema Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini. Gledajući ovih pet godina unazad, ispostavlja se da ovakvoj instituciji treba bar dvije do tri godine da počne valjano funkcionirati. Dom za ljudska prava, koji je konstituiran 1996. godine, uspio je da od ničega postane najefikasnija državna institucija na nivou Bosne i Hercegovine danas. On trenutno radi sa maksimalnom efikasnošću u okviru ograničenih sredstava koja su mu na raspolaganju. Dom za ljudska prava je stekao visok stepen povjerenja u zemlji i dalje prima stotine prijava svaki mjesec.