VI SURADNJA SA DRUGIM INSTITUCIJAMA

Dom za ljudska prava je nastavio suradnju sa nekoliko međunarodnih i domaćih institucija u Bosni i Hercegovini. Uz pomoć Vijeća Evrope nastavio je da distribuira kompilacije teksta svih odluka koje je Dom donio na engleskom i domaćim jezicima širom Bosne i Hercegovine sudijama, advokatima, tužiocima, međunarodnim odganizacijama, domaćim ministrima, ambasadama, međunarodnim i domaćim nevladinim organizacijama i drugim zainteresovanim institucijama. Na taj način uspostavljena praksa Doma ispunjava i svoju obrazovnu ulogu u odnosu na primjenu Evropske konvencije o ljudskim pravima i drugih međunarodnih isntrumenata u Bosni i Hercegovini, kao i na razvijanje pravne države.

Ombudsman za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu: Za razliku od prethodnih godina Ured Ombudsmana za ljudska prava nije proslijedio ni jedan predmet Domu u toku 2000. godine, a što je kao mogućnost predviđeno u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma. Pravnici iz Ureda Ombudsmana su se pojavili na nekim javnim raspravama Doma radi davanja pravnih mišljenja u nekim predmetima pred Domom, a u nekoliko slučajeva su intervenisali kao amicus curiae. U decembru 2000. godine, Visoki predstavnik je nametnuo novi zakon o Ombudsmanu Bosne i Hercegovine. Dom je iskazao zabrinutost oko mogućeg tumačenja ovog zakona u onoj mjeri u kojoj se time odnos između Doma za ljudska prava i Ombudsmana Bosne i Hercegovine razlikuje od onoga koji postoji po Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma, Dom očekuje da će se sve neusklađenosti između novog Zakona o Ombudsmanu Bosne i Hercegovine i Aneksa 6 uskoro razjasniti.

Ured Visokog predstavnika (OHR): U toku 2000. godine saradnja sa ovim Uredom je uključivala pitanja u vezi sa finansiranjem, provedbom odluka Doma i odnosima sa zastupnicima tuženih Strana. Ured Visokog predstavnika je ostao veoma aktivan u toku 2000. godine u svojim nastojanjima da osigura da tužene Strane postupe prema odlukama Doma. Dokazano je da su ova nastojanja bila mnogo efikasnija u Federaciji nego u Republici Srpskoj. Krajem godine Ured Visokog predstavnika je bio uspješan u osiguranju sporazuma između tri strane potpisnice Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma da se produži mandat Domu za ljudska prava na dodatne tri godine, do 31. decembra 2003. godine.

Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE): Koordinirani putem Odjela za ljudska prava misije u Sarajevu, službenici OSCE-a na terenu su nastavili sa aktivnom ulogom u prenošenju informacija o Domu i distibuiranjem njegovih odluka širom zemlje, obezbjeđivali su Domu informacije o specifičnim predmetima i upućivali potencijalne podnosioce prijava u Dom. Uspješno je uspostavljen, posebno, mehanizam za davanje relevantnih informacija po hitnom postupku u pojedinim predmetima u kojima je Dom razmatrao da donese privremene mjere. Kad se privermene mjere narede, službenik na terenu nadgleda preko odgovarajućih lokalnih organa vlasti da li se one poštuju.

Komisija za imovinske zahtjeve (CRPC): Odluke te Komisije su, kao i odluke Doma, konačne i obavezujuće i organi vlasti imaju obavezu prema Općem okvirnom sporazumu da ih u potpunosti izvršavaju. Mnogi od ljudi koji su dobili odluku Komisije za imovinske zahtjeve podnijeli su prijave Domu u toku 1998. i 1999. godine žaleći se da organi vlasti nisu izvršili odluku, te da su time prekršili njihovo pravo da se fizički vrate u posjed svoga doma. U 1999. godini Dom je odlučio da ne razmatra ove predmete, ali je u isto vrijeme zadržao pravo da preispita svoju odluku u svjetlu novih informacija do kojih možda dođe u budućnosti. Dom je u 2000. godini procijenio svoju poziciju u ovom pitanju na osnovu novih informacija koje je dobio i odlučio je da razmotri neke od ovih predmeta. U februaru 2001. godine Dom je donio svoju prvu odluku u dva predmeta iz Mostara. U tim predmetima podnosioci prijava, ne samo da su imali odluke Komisije za imovinske zahtjeve donesene u njihovu korist, nego su takođe pokušavali da ih izvrše po svakom od entitetskih Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica koje je nametnuo Visoki predstavnik 28. oktobra 1999. godine. Po ovim zakonima, nadležni upravni organ je obavezan da donese zaključak za izvršenje odluka Komisije za imovinske zahtjeve u roku od 30 dana od datuma zahtjeva za takvo izvršenje. Propuštanje da se tako učini bilo je, kako je Dom zaključio u ova dva predmeta, suprotno zakonu te je time opravdan nalaz Doma da se radi o povredi prava podnosioca prijave na poštivanje njihovih domova i prava na uživanje njihove imovine po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Dom je takođe naredio Federaciji da isplati kompenzaciju podnosiocima prijava. Dom očekuje da će ovaj prvi predmet ovakve vrste imati uticaj na hiljade imalaca odluka Komisije za imovinska pitanja koji su u sličnoj situaciji.

Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini (UNMIBH): Ujedinjene nacije, posebno Međunarodne policijske snage UN-a (IPTF), bile su angažovane u nastojanjima da se obezbijedi da Republika Srpska ispoštuje prvu odluku koju je Dom donio - Matanović protiv Republike Srpske. U toj odluci Dom je naredio Republici Srpskoj da preduzme istragu o nestanku svećenika i njegovih roditelja u 1992. godini. Predočeni su dokazi u ovom predmetu da su oni bili živi nakon što je Opći okvirni sporazum stupio na snagu. Nažalost, vlade koje su se smjenjivale u Republici Srpskoj nisu bile voljne da preduzmu temeljitu istragu tako da odluka i dalje nije izvršena. Međunarodne policijske snage su nastavile sa svojim naporima da osiguraju da Republika Srpska preduzme temeljitu istragu u vezi sa nestankom uprkos tome što je prošlo dosta vremena i što postoje druge prepreke, a i dalje su optimisti da će u tome uspjeti.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine: Glavni zadatak po kome Dom za ljudska prava i Ustavni sud surađuje je da se osigura da se isti predmet ne razmatra pred oba suda. Osoblje Doma i Ustavnog suda se takođe susreće redovito kako bi raspravljali o drugm pravnim i proceduralnim pitanjima od zajedničkog interesa.