VIII PREDMETI PRED DOMOM U 2000. GODINI

Namjera ovog dijela Izvještaja je da pruži širu sliku o broju i vrsti predmeta pred Domom tokom godine, te da istakne glavne tokove kojima se razvijala njegova praksa. Potpuni tekstovi svih odluka koje su donijete tokom godine, izuzev naredbi za privremene mjere i odluka kojima se prijave brišu sa liste predmeta, nalaze se u dva dopunska sveska sa odlukama (januar-juni i juli-decembar 2000. godine). Spisak odluka uključen je u Izvještaj kao Aneks F, a kratki sadržaji izabranih odluka o meritumu kao Aneks G. Kopije odluka Doma mogu se dobiti u Sekretarijatu po zahtjevu.

Uočljivo je da je i dalje u porastu broj predmeta pred Domom, a takođe i broj donesenih odluka. Još se uvijek znatan procenat predmeta koji su u toku, odnosno onih o kojima je već odlučeno, odnosi na stambenu problematiku. Iako su u oba entiteta na snazi novi zakoni sa odredbama kao što su one o prestanku primjene zakona o napuštenoj imovini i izvršenju odluka Komisije Aneksa 7, i dalje su česte žalbe zbog propusta vlasti da provode zakone.

1. Privremene mjere

Članom X stav 1 Aneksa 6 daje se Domu ovlaštenje da naređuje privremene mjere. Ovo se može učiniti u svakoj fazi postupka. Govoreći općenito, Dom će narediti privremenu mjeru samo ako postoji prima facie naznaka da je moglo biti povrijeđeno neko od zaštićenih prava ili da postoji opasnost da će ono biti povrijeđeno, odnosno ako se čini vjerovatnim da će podnosilac prijave pretrpjeti ozbiljnu ili nenadoknadivu štetu ako takva naredba ne bude izdata. Takve naredbe se obično koriste da bi se sačuvao status quo dok Dom ne odluči o predmetu. Privremene mjere koje izda Dom su pravno obavezujuće, za razliku od onih koje naznači Evropski sud za ljudska prava.

Prema članu XI stav 1(b) Aneksa 6 Dom ima i posebno ovlašćenje da naredbu za privremene mjere uvrsti u svoju konačnu odluku o meritumu predmeta. Ovo ovlaštenje se može koristiti radi regulisanja položaja strana prije nego što odluka postane konačna i obavezujuća ili do potpunog izvršenja odluke.

Kao i prethodnih godina, zahtjevi za privremene mjere postavljani su uglavnom u predmetima sa stambenom problematikom u vezi prijetnje deložacijom. Izmjene stambenog zakonodavstva, uključujući i ukidanje zakona o napuštenoj imovini, rezultirali su smanjenjem broja odobrenih zahtjeva te vrste. Dom je posebno odbijao da izda naredbe za privremene mjere u mnogim predmetima gdje se činilo da podnosilac prijave treba da bude zakonito deložiran da bi se dozvolilo predratnom korisniku imovine da se u nju vrati.

2. Pitanja prihvatljivosti

Kada se predmet nađe pred njim, Dom mora odlučiti da li će ga prihvatiti, uzimajući u obzir kriterije prihvaljivosti sadržane u članu VIII stav 2 Aneksa 6. Glavni kriteriji odnose se na: iscrpljivanje postojećih domaćih pravnih lijekova, podnošenje prijave u roku od šest mjeseci od donošenja konačne odluke u domaćem postupku, da li je prijava u skladu sa Aneksom 6, te da li je očigledno neosnovana.

Relevantne odredbe Aneksa 6 sačinjene su po uzoru na odredbe Evropske konvencije u vezi prihvatljivosti prijava pred Evropskim sudom za ljudska prava. Međutim, one nisu identične, te je Dom smatrao da ima izvjesnu slobodu odlučivanja u primjeni pravila, posebno u pogledu iscrpljivanja pravnih lijekova i pravila o šest mjeseci. Dom je takođe smatrao da kriteriji koji se izričito spominju u članu VIII nisu jedini koje može primjenjivati, te da uživa izvjesnu slobodu odlučivanja da ne prihvati neke predmete po drugim osnovama (predmet br. CH/00/4441) Sijarić protiv Federacije Bosne i Hercegovine ). Dom je odlučio da ne prihvati pomenuti predmet na osnovu toga što je stvar na koju se predmet odnosio, prije podnošenja prijave Domu, već bila u toku pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, te je došlo do preklapanja jurisdikcije.

U svim predmetima (osim onih koje podnese Strana potpisnica Sporazuma) Dom vrši prethodno ispitivanje prihvatljivosti prijave prije nego što odluči o daljoj proceduri. On može u toj fazi odbaciti prijavu kao neprihvatljivu, bez prosljeđivanja predmeta tuženoj Strani.

Međutim, ako proslijedi predmet tuženoj Strani za zapažanja, Dom očekuje da tužena Strana o kojoj se radi iznese sve prigovore u svojim pismenim zapažanjima koje ima na prihvaljivost predmeta, te ukoliko to propusti neće moći iznijeti te prigovore u kasnijoj fazi postupka. Dom je tokom godine pojednostavio svoje postupke u pogledu prvobitnog ispitivanja prihvatljivosti. Sada donosi kraće odluke u predmetima kod kojih je jasno da su neprihvatljivi. Tokom ove godine donijeto je više od 200 odluka o neprihvatljivosti.

3. Brisanje itd.

Prema članu VIII stav 3 Aneksa 6, Dom može prekinuti razmatranje, odbaciti ili brisati prijavu na osnovu toga što podnosilac prijave ne želi da nastavi sa predmetom, što je stvar riješena ili što iz bilo kojeg drugog razloga više nije opravdano nastaviti sa razmatranjem prijave. Dom može donijeti takvu odluku samo ako se uvjeri da je to u skladu sa ciljem poštivanja ljudskih prava.

Dom se znatno češće koristio ovim ovlaštenjem, te je tokom godine donio više od 100 odluka o brisanju. Mnoge od tih odluka su zasnovane na tome što je podnosilac prijave povukao predmet ili što je propustio da odgovori na saopštenja Doma, što je dovelo do zaključka da podnosilac prijave ne namjerava da nastavi postupak u predmetu. U nekim se predmetima pojavila situacija da je prvenstveni cilj podnosioca prijave, kao što je povrat u posjed imovine, postignut prije nego što je Dom rješavao meritum predmeta, ali da podnosilac prijave i pored toga želi da se nastavi postupak u predmetu radi dobijanja kompenzacije za povredu svojih prava koja su se navodno dogodila u prošlosti. U takvim okolnostima Dom je odlučio da nije opravdano dalje razmatranje predmeta (vidi npr. predmet br. CH/98/1789 Gadža protiv Republike Srpske, odluka od 8. februara 2000. i odluka o zahtjevu za preispitivanje od 6. novembra 2000. godine).

4. Pitanja koja se postavljaju u meritumu

a) Imovinska i stambena problematika

Tokom ove godine donijete su odluke u dvije grupe predmeta u pogledu imovinskih pitanja od općeg značaja u Federaciji. Prva grupa (predmeti br. CH/97/48 itd. Poropat i drugi) odnosila se na zamrznute bankovne račune, a druga (predmeti br. CH/98/706 itd., Šećerbegović i drugi) na penzije bivših pripadnika Jugoslovenske Narodne Armije.

U predmetu Poropat podnosioci prijava su se žalili da nisu mogli podići devize koje su prije rata položili u banke koje se sada nalaze u Federaciji. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred sudovima da bi povratili svoje štedne uloge, ali nijedan od ovih postupaka nije okončan. Federacija je donijela zakone koji su predviđali da će se potraživanja po osnovu tih računa riješiti izdavanjem certfikata koji se mogu koristiti za kupovinu sredstava u procesu privatizacije društvenog i državnog vlasništva. Dom je našao da je Federacija povrijedila pravo podnosilaca prijava na mirno uživanje posjeda. Smatrao je da su preduzete mjere bile u službi legitimnog cilja i u općem interesu, s obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji, te vjerovatnoću da će banke bankrotirati ako budu morale da isplate sva devizna potraživanja koja se odnose na njih. Međutim, uzevši u obzir izvjesne karakteristike plana privatizacije, nije bila postignuta pravična ravnoteža između javnog interesa i interesa podnosilaca prijava. A posebno to što je certifikate trebalo upotrijebiti u periodu od dvije godine, što je moglo dovesti do poteškoća s obzirom na spori napredak u procesu privatizacije; certifikati nisu tretirani kao ekvivalent gotovini, a osim toga imaoci certifikata na male iznose mogu imati poteškoća da nađu odgovarajuće objekte kupovine. Stoga je Dom naredio Federaciji da izmijeni program privatizacije tako da se postigne pravična ravnoteža.

Dom je takođe našao da je Bosna i Hercegovina povrijedila prava podnosilaca prijava prema članu 1 Protokola br. 1 u predmetu Poropat, time što nije izvršila svoju pozitivnu obavezu da preduzme odgovarajuće radnje da zaštiti prava podnosilaca prijava. Dom ipak nije naredio nikakav pravni lijek protiv Bosne i Hercegovine, osim isplate troškova postupka.

U predmetu Šećerbegović podnosioci prijava su bili penzionisani oficiri JNA koji žive u Federaciji. Do izbijanja rata, oni su primali penzije od Zavoda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika u Beogradu.

Isplata penzija je obustavljena nakon izbijanja rata, a Republika Bosna i Hercegovina i Federacija su naknadno donijele zakone kojima je podnosiocima prijava dato pravo na penziju, koju im isplaćuje Penzioni fond Republike, a kasnije Federacije, u iznosu od polovine njihove ranije JNA penzije.

Podnosioci prijava su se žalili da im je uskraćena polovina njihovih penzija, pozivajući se na član 1 Protokola br. 1 Konvencije. Dom je smatrao da nije povrijeđena ova odredba. Zaključio je da podnosioci prijava nisu imali nikakvih potraživanja preme Federaciji, koja bi se mogli smatrati "imovinom" zaštičenom članom 1 Protokola br. 1, osim onih koja su im data zakonima kojima im se daje pravo na nove penzije.

Pravni presedani uspostavljeni u ove dvije grupe predmeta vjerovatno će se moći primijeniti u znatnom broju predmeta.

Još jedan predmet se pojavio kao posljedica odbijanja banke u Republici Srpskoj da isplati iznose sa deviznih računa. Podnosilac prijave je dobila sudsku odluku kojom se naređuje banci da joj isplati predmetne iznose. Odluka je postala konačna, ali podnosilac prijave nije mogla da ostvari njeno izvršenje, navodno zato što je Zavod za platni promet odbijao da izvrši isplatu. Dom je smatrao da propust vlasti da izvrše odluku predstavlja povredu prava podnosioca prijave prema članu 1 Protokola br. 1 (predmet br. CH/99/1859, Jeličić protiv Republike Srpske).

Kao i prethodnih godina, razmatran je znatan broj predmeta sa stambenom problematikom. Predmeti su većinom uključivali nemogućnost da se podnosioci prijava vrate u svoju imovinu koju su koristili prije rata, te su postavljali pitanja prema članu 1 Protokola br. 1 Konvencije i prema članu 8 Konvencije, kojim se garantuje pravo na poštivanje "doma". Mnogi predmeti su priostekli iz propusta domaćih vlasti da rješavaju zahtjeve za povratak prema važećim zakonima u oba entiteta koji su predviđali prestanak primjene zakona o napuštenoj imovini. Neki su opet uključivali propust da se izvrše odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ustanovljene Aneksom 7 Daytonskog sporazuma u skladu sa domaćim zakonom u ovoj oblasti. U brojnim premetima gdje su relevantni organi vlasti propustili da ispoštuju rokove i druge zahtjeve domaćeg zakona, Dom je ustanovio kršenja gore pomenutih odredaba Konvencije.

b) Hapšenje i pritvor

Dom je rješavao i jedan broj predmeta koji su se ticali hapšenja i pritvora, uključujući i navodno maltretiranje pri hapšenju i u pritvoru (vidi npr. odluke o prihvatljivosti i meritumu u predmetu br. CH/98/1374 Pržulj protiv Federacije Bosne i Hercegovine; predmet br. CH/98/896 Čvokić protiv Federacije Bosne i Hercegovine; predmeti br. CH/98/1027 i CH/98/1842 R.G. i Matković protiv Federacije Bosne i Hercegovine).

U ovim predmetima su se postavila pitanja u pogledu zakonitosti pritvora (član 5 Konvencije) i postupanja sa pritvorenim osobama (član 3 Konvencije) koja su u velikoj mjeri slična onima koja već spadaju u praksu Doma. U predmetu R.G. Dom je smatrao da su na podnosioca prijave pucali i uhapsili ga pripadnici Armije BiH i da su ga onda tukli, nakon čega je prebačen u bolnicu sa ozbiljnim povredama. Dom je našao da ovakvo postupanje sa podnosiocem prijave predstavlja mučenje, čime je prekršen član 3 Konvencije.

c) Građanski i krivični postupci

Dom je rješavao brojne predmete koji su uključivali moguće povrede člana 6 Konvencije, u kojem se garantuje pravo na pravičnu raspravu u građanskim i krivičnim predmetima. Pitanja koja su se postavila uključuju nezavisnost i nepristrasnost sudova, pristup sudu, dužinu postupka, pravičnost postupka, te neizvršavanje sudskih odluka.

Kao primjeri predmeta u kojima je odlučivao u vezi sa krivičnom problematikom, Dom je u jednom predmetu odlučio da su bila povrijeđena prava podnosioca prijave iz člana 6, jer je o njegovoj žalbi u krivičnom predmetu raspravljano u njegovom odsustvu (predmet br. CH/98/934 Garaplija protiv Federacije Bosne i Hercegovine). U dva predmeta Dom je raspravljao da li se član 6 može primijeniti na postupak u kojem su podnosioci prijava tražili ponavljanje krivičnog postupka u njihovim predmetima nakon što su njihove osuđujuće presude postale konačne (predmet br. CH/98/638 Damjanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine; predmet br. CH/98/548 Ivanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine). Dom je u oba predmeta smatrao da se član 6 može primijeniti na predmetni postupak. U predmetu Damjanović Dom je smatrao da je došlo do kršenja prava podnosioca prijave na pravičnu raspravu u okolnostima u kojima je smatrao da je obrazloženje suda u donosu na dokaze bilo "grubo neodgovarajuće i lišeno izgleda pravičnosti". U predmetu Ivanović Dom nije našao kršenje člana 6. U oba predmeta je naglasio da funkcija Doma nije da svojom ocjenom dokaza zamjenjuje onu domaćih sudova, već samo da odluči da li je postupak bio pravičan. U predmetu V.Č. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (predmet br. CH/98/ 1366) Dom je ustanovio kršenje člana 6 u okolnostima gdje je podnosilac prijave bio osuđen na osnovu optužbe za koju je tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju smatrao, u dostavljenom mišljenju o primjeni "Pravila puta", da po međunarodnim standardima nema dovoljno dokaza koji bi opravdavali pokretanje postupka. Dom je takođe ustanovio da su ograničenja u pogledu pristupa pravnoj pomoći podnosioca prijave u ranoj fazi postupka predstavljala povredu člana 6.

U sferi građanskog postupka, Dom je našao kršenje člana 6 koje je proizašlo iz propusta organa vlasti da izvrše presudu o iplati sredstava deponovanih na bankovni račun. Dom je smatrao da je ovim propustom član 6 potpuno lišen svog korisnog dejstva (predmet br. CH/99/1859 Jeličić protiv Republike Srpske). U drugim predmetima Dom je smatrao da nemogućnost da sud donese odluku o nečijem imovinskom zahtjevu predstavlja povredu prava na pristup sudu koje se garantuje u članu 6 (vidi npr. predmet br. CH/98/697 Džonlić protiv Republike Srpske). U brojnim građanskim predmetima Dom je našao kršenja člana 6 na osnovu toga što postupci nisu okončani u okviru "razumnog roka".

d) Sloboda vjeroispovijesti

Tokom ove godine donesene su odluke u tri predmeta u vezi slobode vjeroispovijesti u Republici Srpskoj.

Prvi predmet (predmet br. CH/99/2177 Islamska zajednica u BiH protiv Republike Srpske) proistekao je iz činjenice da je Muslimansko groblje u Prnjavoru bilo stalno zatvoreno na osnovu opštinske odluke iz 1994. godine. Dom je smatrao da je kontinuirano izvršenje ove odluke, nakon stupanja na snagu Daytonskog sporazuma, predstavljalo diskriminatorsko uplitanje u prava podnosioca prijave i muslimanskog stanovništva u Prnjavoru da ispoljava svoja vjerska uvjerenja u vršenju svojih vjerskih dužnosti. Dom je naredio tuženoj Strani da ukine odluku, te da se uzdrži od bilo kojih koraka na njenom sprovođenju, kao što je zabrana sahranjivanja ili naređivanje ekshumacije osoba koje su tamo sahranjene.

Preostala dva predmeta (predmet br. CH/98/1062 Islamska zajednica u BiH protiv Republike Srpske i predmet br. CH/99/2656 Islamska zajednica u BiH protiv Republike Srpske) odnosila su se na navodna uplitanja u mogućnost podnosilaca prijava da koriste lokacije uništenih džamija u Zvorniku, Bijeljini i Janji, te da izvrše rekonstrukciju tih džamija. Vijeće II Doma je u ovim predmetima našlo povrede prava podnosioca prijave na slobodu vjeroispovijesti i mirno uživanje posjeda, a takođe je ustanovilo da je podnosilac prijave bio diskriminiran u uživanju tih prava.

e) Diskriminacija

Dom je u nakoliko svojih odluka naveo da je zabrana diskriminacije središnji cilj Daytonskog sporazuma, te da tome treba dati osobitu važnost. Dom ima posebno široku jurisdikciju da se bavi pitanjima diskriminacije jer se, prema članu II stav 2(b) Aneksa 6, može baviti navodnom i očiglednom diskriminacijom u pogledu uživanja, ne samo prava i sloboda zagarantovanih u Evropskoj konvenciji, nego i onih koji se garantuju u bilo kojem od petnaest drugih sporazuma o ljudskim pravima koji su navedeni u Dodatku Aneksu 6. Time je jurisdikcija Doma proširena na važne oblasti, kao što su zaposlenje, pristup javnim službama i socijalna sigurnost, koje nisu obuhvaćene Evropskom konvencijom.

Dom je tokom ove godine razmatrao pitanja diskriminacije u nekoliko važnih predmeta. U predmetima koje je podnijela Islamska zajednica protiv Republike Srpske u vezi zatvaranja groblja i korištenja lokacija uništenih džamija, Dom je ustanovio da je podnosilac prijave bio diskrimisan na vjerskim osnovama (vidi gore). Dom je ustanovio da su podnosioci prijava bili diskriminisani na osnovu nacionalnog porijekla u oblastima lične slobode (predmet br. CH/98/896 Čvokić protiv Federacije Bosne i Hercegovine), stanovanja (predmet br. CH/98/698 Jusufović protiv Republike Srpske) i zaposlenja (predmet br. CH/97/ 50 Rajić protiv Federacije Bosne i Hercegovine).

S druge strane, u predmetima u vezi JNA penzija Dom je ustanovio da podnosioci prijava nisu bili diskriminsani u poređenju sa civilnim penzionerima pošto se nisu nalazili u položajima koji se mogu porediti. Dom je takođe smatrao da je to što je Federacija bolje postupala sa sopstvenim vojnim penzionerima, u donosu na sve okolnosti, opravdano u okviru slobode odlučivanja koja je data tuženoj Strani. Dom je, stoga, odbacio žalbene navode podnosilaca prijava o diskriminaciji (Šećerbegović i drugi protiv Federacije Bosne i Hercegovine sup. cit.).

5. Prijateljska rješenja

Prema članu IX Aneksa 6, Dom može u svakoj fazi postupka upriličiti prijateljsko rješenje problema na osnovu poštivanja prava i sloboda koja se pominju u Sporazumu. Tokom ove godine nije postignuto nijedno fomalno rješenje prema ovoj odredbi, iako se povećao broj predmeta, posebno iz stambene oblasti, koji su brisani sa liste Doma na osnovu toga što je stvar riješena.

6. Pravni lijekovi

Članom XI stav 1(b) Aneksa 6 predviđa se da će Dom ako nađe povredu Sporazuma odrediti u svojoj odluci "koje korake treba da preduzme (tužena Strana da bi ispravila tu povredu, uključujući naređenja da se sa određenim djelovanjem prestane ili da se od njega uzdrži, novčane naknade (za novčane i nenovčane štete) i privremene mjere". Ovo ovlaštenje da naređuje pravne lijekove je široko, a posebno je znatno šire od ovlaštenja Evropskog suda za ljudska prava da naređuje "pravednu zadovoljštinu", što je Sud protumačio kao davanje ovlasti da dosuđuje samo novčane kompenzacije.

Dom je dosudio veći broj kompenzacija za novčane i nenovčane štete, uključujući i naknadu za troškove postupka. U stambenim i drugim imovinskim predmetima često je naređivao da se podnosioci prijava vrate u svoju imovinu u okviru određenog roka. Drugi oblici naredbi izdavanih tokom ove godine, uključuju, na primjer, sljedeće: izmjene programa privatizacije Federacije da bi se postigla pravična ravnoteža između interesa podnosilaca prijava i općeg interesa u predmetu zamrznutih bankovnih računa (Poropat i drugi, sup. cit.); da tužena Strana preduzme sve neophodne korake da osigura da se u razumnom roku donesu odluke u postupcima koji su u toku pred sudovima (npr. predmet br. CH/98/367 Janković protiv Republike Srpske); da se preduzmu svi neophodni koraci da se podnosiocu prijave odobri ponovno suđenje u krivičnom postupku (predmet br. CH/98/638 Damjanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine); da opštinska odluka o zatvaranju Muslimanskog groblja bude ukinuta (predmet br. CH/99/2177 Islamska zajednica u BiH protiv Republike Srpske); da se sprovede istraga o postupanju policajaca koji su navodno učestvovali u hapšenju i maltretiranju podnosioca prijave s ciljem pokretanja krivičnog postupka (predmet br. CH/98/1374 Pržulj protiv Federacije Bosne i Hercegovine).

7. Postupak preispitivanja

Ako o predmetu odlučuje vijeće, plenarni Dom može odlučiti, na prijedlog strane u predmetu ili Ombudsmana, da preispita odluku (član X stav 2 Aneksa 6). Pravilom 64 Pravila procedure predviđa se da Dom neće prihvatiti zahtjev za preispitivanje osim ako smatra da predmet postavlja ozbiljno pitanje u vezi tumačenja ili primjene Sporazuma odnosno ozbiljno pitanje od općeg značaja, te da cjelokupne okolnosti opravdavaju preispitivanje odluke.

Dom je do kraja 2000. godine donio odluke u ukupno 35 zahtjeva za preispitivanje, od kojih je tri prihvatio. Jedan od predmeta u kojima je tokom ove godine odobrio zahtjev za preispitivanje bio je V.Č. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (predmet br. CH/98/1366), koji se odnosio na pritvor i suđenje podnosiocu prijave po optužbi za ratne zločine.Vijeće II Doma smatralo je da su postojala kršenja članova 5 i 6 Konvencije proizašla između ostaloga iz propusta da se ispoštuju "Pravila puta" po kojima se za pokretanje postupka zahtijeva odobrenje Haškog tribunala. Plenarni Dom je smatrao da su postavljena ozbiljna pitanja u vezi primjene "Pravila puta", a posebno u vezi pitanja kada su ona stupila na snagu. Pošto su se slična pitanja postavila u nekoliko drugih predmeta pred njim, Dom je takođe smatrao da cjelokupne okolnosti opravdavaju preispitvanje odluke vijeća. No, nakon toga, u svojoj odluci o meritumu preispitvanja plenarni Dom je potvrdio odluku Vijeća.

8. Provedba odluka

Prema članu XI stav 6 Aneksa 6, Strane moraju "u potpunosti provoditi odluke Doma". Praksa je Doma da naredi tuženoj Strani, u svakom predmetu u kojem izdaje naredbe, da u okviru datog roka izvijesti Dom o koracima koje je preduzela da provede odluku. Ako ne pristigne odgovarajući odgovor, stvar preuzima Ured Visokog predstavnika. Takođe je praksa Doma da obavijesti Ured Visokog predstavnika, kao i OSCE i UNMIBH/IPTF, o svim naredbama za privremene mjere da bi se moglo pratiti da li su ih Strane ispoštovale.

Iako se situacija u pogledu provedbe odluka Doma stalno poboljšava, još uvijek ima razloga za zabrinutost. Ako ostavima po strani predmete koji se tiču prava iz ugovora za JNA stanove, Dom je, do kraja godine, donio ukupno 69 odluka u kojima se zahtijevalo da tužena Strana preduzme neku radnju. Tužene Strane o kojima je riječ u potpunosti su ispoštovale 43 od tih odluka. Od preostalih 26 odluka neke nisu uopšte, a neke su djelomično ispoštovane. U 20 ovakvih predmeta istekao je rok za izvještavanje Doma, odnosno za postupanje u skladu sa odlukom Doma. Neke od predmetnih odluka odnose se ne samo na jedan, već na više predmeta. U predmetima Pletilić i drugi protiv Republike Srpske (predmeti br. CH/98/659 itd.), na primjer, od 20 podnosilaca prijava, 18 ih se nije vratilo u posjed svoje imovine u skladu sa naredbom Doma, a u Bašić i drugi protiv Republike Srpske (predmeti br. CH/98/752 itd.) 12 podnosilaca prijava od njih petnaest su u istom položaju.

Među predmete u kojima nisu ispoštovane naredbe Doma spadaju i predmet Matanović protiv Republike Srpske (predmet br. CH/96/1), u kojem je Dom naredio da se sprovede istraga i utvrdi boravište i sudbina podnosioca prijave, i Islamska zajednica u BiH protiv Republike Srpske (predmet br. CH/96/29), gdje je Dom naredio izdavanje dozvola za ponovnu izgradnju džamija u Banja Luci.

U pogledu predmeta koji se tiču JNA stanova, Dom je donio odluke u 117 predmeta u kojima je našao kršenja prava podnosilaca prijava zbog poništenja njihovih ugovora o otkupu stanova. Tužena Strana je krajem godine izdala naloge za uknjižbu vlasništva podnosilaca prijava na stanovima u 97 predmeta. Sve kompenzacije dodijeljene u ovim predmetima isplaćene su do kraja godine.