u predmetu

SRETKO DAMJANOVIĆ protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
(Predmet br. CH/98/638)

ČINJENIČNO STANJE I POSTUPAK

Vojni sud u Sarajevu osudio je 1993. godine podnosioca prijave, koji je državljanin Bosne i Hercegovine srpskog porijekla, za genocid i ratne zločine nad civilnim stanovništvom. U decembru 1996. godine podnosilca prijave je podnio zahtjev tadašnjem Višem sudu u Sarajevu za obnovu krivičnog postupka po osnovu otkrivanja novih dokaza. U maju i oktobru 1997. godine (tada već) Kantonalni sud u Sarajevu odbacio je zahtjev. Podnosilac prijave se žalio protiv ovih odluka i određenih rješenja. Njegove žalbe je konačno odbacio Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u februaru 1998. godine. Radi se o istom podnosiocu prijave kao i u predmetu br. CH/96/30 Damjanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine u kome je Dom našao da smrtnom kaznom, koja je dosuđena podnosiocu prijave, Federacija krši obaveze po Sporazumu o ljudskim pravima. U predmetu o kome je sada Dom odlučivao, podnosilac prijave se žalio da nije mao pravično suđenje u postupku po svom zahtjevu za obnovu postupka u njegovom predmetu.

NALAZI DOMA

Prihvatljivost

Što se tiče prihvatljivosti, posebno je postavljeno pitanje da li je Dom nadležan (ratione materiae) da ispita da li su garancije o pravičnom suđenju sadržane u članu 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima uopšte primjenljive za postupak koji je doveo do odbacivanja zahtjeva podnosioca prijave da mu se odobri ponovno suđenje. Dom je zabilježio da praksa Evropske komisije za ljudska prava sugeriše da se član 6 Konvencije ne odnosi na takav postupak. Međutim, u svjetlu posebnih okolnosti predmeta, a posebno činjenice da je u odbacivanju zahtjeva podnosioca prijave Kantonalni sud "izmijenio činjenični nalaz" Vojnog suda koji je našao da je podnosilac prijave kriv, pa je prema tome preformulisao optužbe protiv podnosioca prijave, Dom je zaključio da je imao nadležnost da ispita žalbeni navod o meritumu.

Meritum

Član 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima
Što se tiče merituma Dom je našao da podnosilac prijave nije imao pravično suđenje u postupku koji je doveo do odbacivanja njegovog zahtjeva za obnovu krivičnog postupka čime nisu zadovoljeni zahtjevi za pravično suđenje u smislu značenja člana 6 Konvencije. Do ovog zaključka se došlo na osnovu nalaza da je "obrazloženje Kantonalnog suda neoprostivo neodgovarajuće i lišeno čak i izgleda pravičnosti" i da podnosilac prijave nije imao pravičnu priliku da se žali Vrhovnom sudu protiv odluke Kantonalnog suda.

PRAVNI LIJEKOVI

Dom je naredio tuženoj Strani da odobri ponovno suđenje podnosiocu prijave.

Gospoda Grotrian i Tadić priložili su mišljenje o neslaganju. Gđa Picard je priložila mišljenje o djelimičnom neslaganju sa odlukom.

Odluka je uručena 11. februara 2000. godine