u predmetu

MILOVAN POROPAT, SENIJA POROPAT, MURADIFA ŠEREMET I MUHAMED HRELJA protiv BOSNE I HERZEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE i HERCEGOVINE
(Predmeti br. CH/97/48, 52, 105 i 108)

ČINJENIČNO STANJE

Podnosioci prijava su državljani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije oni su uložili strane devize u komercijalne banke u toj zemlji. Zbog sve većeg nedostatka takve valute i drugih ekonomskih problema, podizanje novca sa tih "starih" deviznih štednih računa progresivno je ograničavano zakonodavstvom usvojenim u toku 1980-tih i početkom 1990-tih. Prije, u toku i nakon rata u Bosni i Hercegovine podnosioci prijava nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih računa. Pokrenuli su sudske postupke u toj stvari ali njihove tužbe su bile daleko od toga da budu uspješne i postupci su još uvijek u toku.

Prema usvojenom zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine u 1997. i 1998. godini, a posebno Zakonu o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u procesu privatizacije, potraživanja koja se zasnivaju na računima stare devizne štednje trebaju se riješiti u procesu privatizacije imovine u društvenom vlasništvu. Kao i potraživanja penzionera, vojnika i radnika u preduzećima koja su bila ranije u društvenom vlasništvu, odgovarajući iznos štednje se prenosi na "jedinstveni račun građanina" koji vodi Federalni zavod za platni promet. Umjesto plaćanja neisplaćenih penzija, plata i štednje, Zavod izdaje "certifikate" u odgovarajućim iznosima. Prema relevantnim pravnim odredbama, ovi certifikati se mogu koristiti u procesu privatizacije za kupovinu stanova, općinskih poslovnih prostora i dionica i sredstava preduzeća.

Ni jedan od podnosilaca prijava do sada nije učestvovao u procesu privatizacije. Umjesto toga, oni žele da im se izvrše isplate u gotovini sa njihovih računa. Navodno, korištenje certifikata u procesu privatizacije za njih nije rješenje jer već posjeduju vlastite privatne kuće, a ne mogu koristiti sredstva koja su na raspolaganju u procesu privatizacije ili nemaju odgovarajući dio u gotovini koji je potreban za kupovinu takvih sredstava. Podnosioci prijava tvrde da će možda biti primorani da prodaju svoje certifikate na crnom tržištu gdje su, prema oglasima u dnevnim novinama iz februara 2000. godine, takvi certifikati nuđeni na prodaju za oko 5% od njihove nominalne vrijednosti.

Dom je održao javne rasprave u ovim predmetima 9. marta i 7. decembra 1999. godine. Saslušano je nekoliko vještaka i svjedoka. Pored toga, Ombudsmani Federacije Bosne i Hercegovine i Ured Visokog predstavnika dali su podneske u svojstvu amici curiae.

Podnosioci prijava se žale da su povrijeđeni njihovo pravo na mirno uživanje njihove imovine, kao što je zagarantovano članom 1 Protokola br. 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima, i njihovo pravo na pravičnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, kao što je zagarantovano člano 6 Konvencije.

NALAZI DOMA

Član 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima
Pošto je proglasio prijave prihvatljivima, Dom je našao da su Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine prekršile prava podnosilaca prijava po članu 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju. Dom je smatrao da je, s tim u vezi, Bosna i Hercegovina propustila da preduzme odgovarajuću radnju u pogledu stare devizne štednje kojom bi se osigurala prava podnosilaca prijava i da je Federacija preduzela mjeru u vezi sa tom štednjom kojom stavlja pojedinačni i ogroman teret na podnosioce prijava. U svjetlu ovih nalaza, Dom je odlučio da je neophodno ispitati žalbene navode podnosilaca prijava po članu 6 Konvencije.

PRAVNI LIJEKOVI

Dom je naredio Federaciji Bosne i Hercegovine da izmijeni i dopuni program privatizacije tako da uspostavi pravičnu ravnotežu između općeg interesa i zaštite prava na imovinu podnosilaca prijava kao imalaca starih deviznih računa. Nije naredio nikakav pravni lijek Bosni i Hercegovini u vezi sa povredom imovinskih prava podnosilaca prijava. Objema tuženim Stranama je, međutim, naređeno da isplate kompenzaciju podnosiocima prijava na ime troškova postupka.

Gđa Picard je priložila mišljenje o djelimičnom neslaganju uz odluku; gospoda Grasso i Masenko-Mavi su priložili mišljenje o djelimičnom neslaganju; gosp. Rauschning je priložio mišljenje o djelimičnom neslaganju; gospoda Möller, Balić, Juka, Masenko-Mavi i Tadić su priložili mišljenje o djelimičnom neslaganju o pravnim lijekovima; gospoda Pajić i Popović su priložili mišljenje o djelimičnom neslaganju; i gosp. Grotrian je priložio mišljenje o djelimičnom neslaganju.

Odluka je uručena 9. juna 2000. godine.