u predmetu

SAKIB ZAHIROVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
(Predmet br. CH/97/67)

ČINJENIČNO STANJE

Podnosilac prijave je državljanin Bosne i Hercegovine bošnjačkog porijekla. Oko 30 godina je radio za "Livno-bus preduzeće" u Livnu, Kanton 10 Federacije Bosne i Hercegovine. Tokom bošnjačko-hrvatskog sukoba u julu 1993. duži period mu nije bilo dozvoljeno da dolazi na posao već je upućen na takozvano čekanje zajedno sa 51 radnikom bošnjačkog porijekla. Preduzeće je isplaćivalo izvjesnu kompenzaciju podnosiocu prijave i drugima na čekanju do juna 1997. Nastavilo je uplaćivati doprinose za njih u penzijsko i socijalno osiguranje do januara 1994. U 1996. godini je preduzeće ponudilo zvanične ugovore za nekih 40 osoba hrvatskog porijekla koji su "privremeno" preuzeli dužnosti podnosioca prijave i njegovih bošnjačkih kolega tokom sukoba. U julu 1997. su podnosilac prijave i njegove kolege pokrenule postupak pred Općinskim sudom u Livnu zahtijevajući da se vrate na svoja radna mjesta i da im se dosudi materijalna kompenzacija. Pripremno ročište je zakazano tek u februaru 1999., a glavni pretres u martu 1999.

NALAZI DOMA

Diskriminacija

Dom je ustanovio da su javni organi, za koje Federacija ima isključivu odgovornost, direktno utjecali na radnje i propuste preduzeća Livno-bus. Dom je ustanovio da je time što je podnosilac prijave ostavljen na čekanju u preduzeću poslije stupanja na snagu Daytonskog sporazuma, on bio izložen različitom postupanju u poređenju sa njegovim kolegama drugog etničkog ili nacionalnog porijekla. U dijelu u kojem se ovakav postupak nastavio i nakon prestanka posebnih ratnih okolnosti, Dom nije našao dokaze da je bio objektivno opravdan niti služio legitimnom cilju. Dom je zaključio da su organi Općine Livno i Kantona 10 ili aktivno diskriminisali podnosioca prijave ili barem pasivno tolerisali tu diskriminaciju u uživanju njegovih prava na rad i pravične i povoljne uslove rada koja su zagarantovana članovima 6 i 7 Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, zbog njegovog bošnjačkog porijekla.

Član 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima

Dom se prisjetio predmeta Đ.M. u kojem je zapazio očiglednu praksu u Kantonu 10, da se samo pripadnici i simpatizeri vladajuće hrvatske stranke postavljaju na sudske dužnosti i da se na njih vrši politički pritisak. Objektivan posmatrač bi stoga moga opravdano sumnjati da je Općinski sud u Livnu "nezavisan" sud u smislu člana 6, stav 1, Konvencije, kojim je zagarantovano pravo na raspravu pred nezavisnim i nepristrasnim sudom. U konkretnom predmetu je Dom ustanovio da Općinski sud Livno nije postupao po građanskim parnicama ili tužbama tužilaca bošnjačkog porijekla, ili je samo zakazivao ročišta da prikrije ovu neefikasnost. Dom je zaključio da se Općinski sud Livno ne može smatrati nezavisnim od političkog pritiska u ispitivanju građanske parnice podnosioca prijave. Shodno tome, povrijeđena su njegova prava prema članu 6, stav 1, Konvencije.

PRAVNI LIJEKOVI

Dom je naredio Federaciji da preduzme hitne korake kako bi osigurala da podnosilac prijave ne bude više diskriminisan u pravu na rad i pravične i povoljne uslove rada, te da mu se ponudi mogućnost da nastavi raditi svoj posao pod uslovima koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i koji su jednaki uslovima koje uživaju drugi zaposleni u tom preduzeću. Nadalje, Dom je naredio Federaciji da preduzme sve neophodne korake kako bi osigurala da građanski postupak podnosioca prijave protiv preduzeća Livno-bus bude ispitan od strane nezavisnog i nepristrasnog suda, te da mu se isplati paušalni iznos od 24,000 KM za moralno i materijalnu odštetu.

Gosp. Dietrich Rauschning je priložio Mišljenje o djelimičnom neslaganju sa odlukom. Gosp. Želimir Juka je priložio Mišljenje o neslaganju sa odlukom.