u predmetu

MILOSAVA PANIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
(Predmet br. CH/97/65)

ČINJENIČNO STANJE

Suprug podnosioca prijave je u februaru 1992. godine sa Jugoslovenskom narodnom armijom ("JNA") ugovorio kupovinu stana. Generalštab tadašnje Armije Republike Bosne i Hercegovine je proglasio stan napuštenim dok su podnosilac prijave i njen suprug bili u Beogeradu radi liječenja njenog supruga. Podnosilac prijave i njen suprug su se u februaru 1996. godine vratili i zatražili povrat stana. U maju 1996. godine Generalštab je proglasio stan trajno napuštenim po Zakonu o napuštenim stanovima iz 1994. godine ("stari zakon"). U julu 1998. godine podnosilac prijave je podnijela zahtjev po Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("novi zakon") iz 1998. godine. Nije bilo odgovora.

NALAZI DOMA

Član 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima

Potvrđujući svoju raniju sudsku praksu, Dom je našao da je, u decembru 1995. godine kada je Uredba stupila na snagu, podnosilac prijave imala prava po svom kupoprodajnom ugovoru koja su predstavljala "posjed" po članu 1 Protokola br. 1. Učinak Uredbe je bio poništavanje tih prava i lišavanje podnosioca prijave njenog posjeda. U ovim okolnostima, podnosilac prijave je bila primorana da nosi "individualan i pretjeran teret" i prema tome prekršen je član 1 Protokola br. 1 Konvencije.

Član 6 Konvencije

Dom zapaža da bi sudski postupak koji bi podnosilac prijave pokrenula sa ciljem registracije svog vlasništva bio prekinut odmah poslije stupanja na snagu Uredbe iz februara 1995. godine. U dijelu u kojem je nadležan (od 14. decembra 1995. godine), Dom je našao da je sve do 1998. godine postojalo lišavanje prava podnosioca prijave na pristup sudu i na raspravu u razumnom roku. Prema tome, prekršen je član 6 Konvencije.

Član 8 Konvencije

Dom se prisjetio svojih nalaza u predmetu Kevešević da odredbe starog zakona, kako su primijenjene u konkretnom predmetu, nisu zadovoljile standarde "zakona" kako se ovaj izraz mora tumačiti u smislu člana 8 Konvencije. Dakle, odlukom od maja 1996. godine kojom se stan proglašava trajno napuštenim povrijeđena je ova odredba. Zahtjev podnosioca prijave za povrat nije konačno ispitan u vremenskom roku predviđenim zakonom. Dakle, prema tome nastavljeno je kršenje njenog prava na poštivanje doma zato što ni postupak ispitivanja njenog zahtjeva za povrat nije bio "u skladu sa zakonom".

PRAVNI LIJEKOVI

Dom je smatrao Bosnu i Hercegovinu odgovornom za donošenje zakonodavstva što je rezultiralo kršenjem člana 1 Protokola br. 1, ali je našao da ovo pitanje sada spada u odgovornost Federacije koja priznaje i primjenjuje ovo zakonodavstvo. Dom je naredio Federaciji da poduzme sve potrebne korake: da stavi van snage retroaktivno poništavanje ugovora; da ukine prinudni prekid sudskih postupaka pokrenutih sa ciljem formalnog priznavanja vlasničkog prava podnosioca prijave; da obezbijedi njeno pravo na pristup sudu i raspravu u razumnom roku. Dom je takođe naredio Federaciji da putem svojih organa hitno poduzme korake da vrati podnosioca prijave u njen stan.