u predmetu

DUŠANKA ONIĆ protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
(Predmet br. CH/97/58)

ČINJENIČNO STANJE

Podnosilac prijave je nosilac stanarskog prava na stanu u Sarajevu. Nakon posjete Grbavici u maju 1992. godine nije mogla da se vrati u svoj stan zbog sukoba. Stan je proglašen napuštenim 1993. godine i privremeno dodijeljen L.O. Zahtjev za povrat stana u posjed podnosioca prijave iz 1996. godine je odbačen kao neblagovremen primjenom Zakona o napušenim stanovima iz 1994. U julu 1998. godine podnosilac prijave je dobila odluku po Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima iz 1998. godine, koja potvrđuje njeno stanarsko pravo, i kojom joj se daje pravo da uđe u posjed stana i naređuje L.O. iseljenje u roku od 90 dana. Za L.O. se međutim smatralo da mu je potreban alternativni smještaj po članu 3(5) zakona iz 1998. godine. Zahtjev podnosioca prijave za sprovođenjem iz septembra 1998. godine je bio uzaludan.

NALAZI DOMA

Član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima

Dom je ustanovio da je odbijanje vlasti da dozvole podnosiocu prijave da se vrati u svoj stan predstavljalo stalno ometanje njenog prava na poštivanje doma u smislu člana 8 Konvencije. Dom se prisjeća svog zaključka u odluci Kevešević da odredbe Zakona iz 1994. godine, primijenjene u konkretnom predmetu, nisu zadovoljile standarde "zakona" u smislu člana 8. Za primjenu Zakona iz 1998. godine, Dom je zapazio da je odluka od 4. jula 1998. godine potvrdila stanarsko pravo podnosioca prijave i naložila L.O. da oslobodi stan u roku od 90 dana. Odluka donesena u korist podnosioca prijave još nije izvršena. Međutim, Dom nije našao da je utvrđeno da je podnosilac prijave obaviještena, bar 30 dana prije isteka perioda od 90 dana u kojem L.O. treba osloboditi stan, o kakvim dokumentovanim izuzetnim okolnostima koje bi nalagale produžavanje ovog perioda u skladu sa članom 7(3) Zakona iz 1998. godine. Prema tome, ni postupak po Zakonu iz 1998. godine, nije bio "u skladu sa zakonom". Da sumiramo, član 8 Konvencije je prekršen, i s obzirom na odbijanje, po Zakonu iz 1994. godine, da se odobri podnosiocu prijave povratak u svoj stan, kao i neizvršavanje odluke iz jula 1998. godine, po Zakonu iz 1998. godine, kojom joj se daje pravo da se vrati u taj stan.

Član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju

Dom je potvrdio da se stanarsko pravo može smatrati "posjedom" u smislu člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju koji garantuje pravo na mirno uživanje "posjeda". Kao i u predmetu Kevešević, Dom je ustanovio da odluka kojom se proglašava napuštenim stan na kojem neko ima stanarsko pravo, i dodjeljuje drugoj osobi po Zakonu iz 1994, predstavlja de facto eksproprijaciju koja nije "pod uslovima predviđenim zakonom" kako zahtijeva član 1 Protokola br. 1. Prema tome, ova odredba je prekršena efektivnim odbijanjem vlasti po Zakonu iz 1994. godine da priznaju stanarsko pravo podnosiocu prijave i omoguće joj povratak u stan. Dom je zatim ustanovio da nesprovođenje odluke iz jula 1998. godine kojom se podnosiocu prijave daje pravo da se vrati u svoj stan nije bilo "pod uslovima predviđenim zakonom", što takođe predstavlja kršenje člana 1 Protokola br. 1.

PRAVNI LIJEKOVI

Dom je naredio Federaciji da preduzme sve neophodne korake da omogući podnosiocu prijave brz povratak u stan.

Gosp. Vlatko Markotić i gosp. Želimir Juka su priložili Mišljenje o slaganju sa odlukom.