u predmetu

MARIJA STANIVUK protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
(Predmet br. CH/97/51)

ČINJENIČNO STANJE

Podnosilac prijave, porijeklom Srpkinja, vodila je prije rata frizerski salon u Sarajevu, ali je stanovala na Grbavici. Tokom rata nije mogla preći liniju kako bi došla do radnje. Nakon rata je R.M., Bošnjakinja koja je vodila frizerski salon u tom prostoru, spriječila da ponovo uđe u svoju radnju. Podnosilac prijave je pokrenula sudski postupak da bi se vratila u posjed svoje radnje. Ovaj postupak je u toku od 1996. i stalno je odgađan. Podnosilac prijave je navela povredu svog prava na pravičnu raspravu u razumnom roku i pred nepristrasnim sudom. Ona je takođe navela povredu svog prava na mirno uživanje posjeda i žalila se da je diskriminisana na osnovu svog porijekla.

NALAZI DOMA

Član 6(1) Evropske konvencije o ljudskim pravima

Dom je utvrdio da postoji spor oko "građanskih prava" podnosioca prijave u okviru značenja člana 6 stav 1, ali nije našao nikakvih dokaza da je Općinski sud u Sarajevu bio pristrasan u ispitivanju tužbe podnosioca prijave. Dom je, međutim, zaključio da je suđenje trajalo duže od razumnog roka, pošto je njen predmet bio u postupku tri godine, sa deset ročišta. Takođe je zapazio da bi brzo rješenje spora bilo od velike važnosti za podnosioca prijave, jer se pitanje ticalo njenog izdržavanja. Član 6 stav 1 je stoga prekršen.

Član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju

Dom je utvrdio da su privatno preduzeće podnosioca prijave, kao i njena prava prema ugovoru o zakupu, ekonomska sredstva koja predstavljaju njen "posjed" u smislu člana 1 Protokola br. 1. Ne dajući joj njen poslovni prostor i kršeći time svoje obaveze prema zakupu, Općina se umiješala u prava podnosioca prijave prema ovoj odredbi. Iako je poslovni prostor opravdano mogao biti dodjeljen R.M. na korištenje u situaciji koja je vladala tokom rata, ugovor o zakupu sa podnosiocem prijave nikad nije zakonski raskinut nakon završetka rata. Odbijanje Općine da dozvoli podnosiocu prijave povrat u svoj poslovni prostor zato nije "pod uslovima predviđenim zakonom" kako se zahtjeva članom 1 Protokola br. 1 koji je stoga prekršen.

Diskriminacija

Dom nije našao nikakvih dokaza da je na osnovu svog porijekla podnosilac prijave bila diskriminisana u uživanju njenih prava prema članu 6 stav 1 i članu 1 Protokola br. 1.

PRAVNI LIJEKOVI

Dom je naredio tuženoj Strani da vrati podnosioca prijave u njen poslovni prostor i da joj plati kompenzaciju za izgubljeni prihod u periodu od januara 1997. do, te uključujući i juni 1999., u iznosu od 7.500 KM. Naredio je i dodatnu kompenzaciju za izgubljeni prihod u iznosu od 250 KM mjesečno za svaki mjesec, a počevši od 1. jula 1999., za koji podnosilac prijave nije vraćena u svoj poslovni prostor i 1.000 KM na ime troškova postupka.

ZAHTJEV ZA PREISPITIVANJE

Tužena Strana je tražila od plenarnog Doma da izvrši preispitivanje odluke koju je usvojilo jedno od dva Vijeća. Plenarni Dom je 9. septembra 1999. odbacio zahtjev za preispitivanje.